Turska više nije zemlja koju mogu usmjeravati ovakvi napadi. Uz Božiju pomoć i napore pripadnika snaga sigurnosti nastavit ćemo borbu protiv terorizma i onih koji ga podržavaju kako unutar tako i van naših granica, poručio je predsjednik te zemlje Recep Tayyip Erdogan
Operacijom “Izvor mira” oslobođeno je oko 4 hiljade kvadratnih kilometara teritorije na sjeveru Sirije. Populacija je od tada povećana jer je bilo mnogo povratnika koje su PKK teroristi protjerali iz njihovih kuća po etničkoj osnovi, a također i mladih Kurda koji su bježali od nasilne regrutacije ili, bolje reći, kidnapiranja. Zovite teroriste kako hoćete, SDF ili PKK, ali njihov običaj da kidnapiraju maloljetnu djecu i da ih regrutiraju dobro je dokumentiran
Fakat da se praksa i narativ HDP zvaničnika veoma razlikuje od mrtvog slova na silovanom papiru, tursko pravosuđe procesuiralo je pojedince ako i kada učine (veliku) povredu krivičnog zakona. Tako je došlo do paradoksa – u Turskom parlamentu od 2014. sjede članovi partije koji slušaju i provode naredbe terorista koji se kriju po pećinama sjevernog Iraka i dijele s njima ideje o rastakanju Turske. Rijetke su zemlje tolike (političke) tolerancije i korektnosti
Koliki ološ treba biti da bi se tridesetak miliona ljudi, koji žive u četiri vrlo različite države, govore četiri različita jezika, glasaju za vrlo različite političke opcije i partije, gurnulo pod kišobran jedne staljinističke nazovipartije, koja politiku “vodi” ubijajući civile često omraženim metodom, bombašima samoubicama
Ko je Hacire Akar? Majka iz Diyarbakıra čiji je sin nasilno regrutiran, čitaj: kidnapiran, od HDP aktivista i odveden u “planine” (jedan od sinonima za PKK kampove). Kada je to saznala, Hacire je počela protestno sjedenje ispred zgrade općinskog ogranka HDP-a u Diyarbakıru. Četiri dana kasnije, HDP zvaničnici omogućili su povratak Hacirinog sina s “planine”
“Oni se neće i ne mogu suprotstaviti pritiscima Sjedinjenih Država, podršci SAD terorizmu ili pokušajima intervencije. Oni ne mogu progovoriti ni jednu riječ protiv opsade Turske sa sjevera Sirije i tjeranja Turske s istočnog Mediterana. Oduševljeni su naporima Sjedinjenih Država glede urušavanja turske ekonomije. Smeta im intervencija Turske protiv organizacija koje joj prijete. Da mogu, izazvali bi rat između Turske i Rusije. Brzo bi izvukli naše trupe iz Sirije i odmah okončali borbu protiv PKK-a u Anatoliji”
Radnička partija Kurdistana (PKK) teorijski je priznata kao teroristička organizacija od EU i SAD, dok praksa, najblaže rečeno, govori drugačije. PKK je od osnivanja 1978. promijenio više sponzora, počev od Sovjetskog Saveza kao glavnog, Sirije kao gostoprimca, Grčke kao simpatizera itd., da bi se posljednjih decenija čvrsto ugnijezdio u jasle Zapada. Da, tog istog na čijim se listama terorističkih organizacija nalazi. U praksi je jedino za Tursku PKK zaista teroristička organizacija
Holandski mediji napad na Ambasadu Turske okarakterizirali su na način da “napad nije sasvim jasan”, dok su Washington Post ili Seattle Times objavili da je “napadač holandski građanin koji je beskućnik”. Holandske institucije kao i američki mediji pokušavaju prikriti pristalicu terorističke organizacije PKK, koju i SAD i EU priznaju kao terorističku organizaciju
Odmah nakon donošenja odluke, šef generalštaba Hulusi Akar i šef Obavještajne službe Turske Hakan Fidan otputovali su u Bagdad kako bi koordinirali akciju s iračkim vlastima. Mevlüt Çavuşoğlu, ministar vanjskih poslova Turske, u vezi s operacijom rekao je da će biti uspostavljena kooperacija između Turske, SAD, Bagdada i Erbila. No, sasvim je sigurno da saradnja s Teheranom neće izostati
Potencijalni reset tursko-američkih odnosa jeste sastanak državnog sekretara SAD a Mikea Pompea i ministra vanjskih poslova Republike Turske Mevlüta Çavuşoğlua, održanog 4. juna u Washingtonu. Usvajanje “mape puta” kojom bi se riješilo pitanje Münbiça jeste rezultat rada američko-turske radne grupe oformljene poslije februarske posjete Ankari prethodnog američkog državnog sekretara Tillersona
