Koliko god može biti šokantna činjenica da vjerski autoriteti koji propovijedaju slovo Kur'ana i njegovu prvu naredbu Čitaj! traže da se neke knjige zabrane čitati, toliko je šokantno – književni historičari rekli bi i šokantnije – dovođenje u bilo kakvu vezu Njegoša i Kiša. Iz otvorenog pisma Zukorlićevih i Cerićevih udruženja jasno je da potpisnici književnost čitaju kao historijski dokument, ali je jasno i to da Kišovo djelo uopće nisu čitali, čak ni kao historijski udžbenik.