fbpx

Onih nekoliko sretnika koji su isplivali iz sivila i koji su nerealni prenapuhani prikaz kako je, evo, vani sjajno i gdje te jedva čekaju – šarena je laža iza koje stoji armija nesretnika koja se teškom mukom bori da ostane na površini, da ne potone

U poređenju sa svim poratnim godinama, broj upisanih učenika u osnovne i srednje škole u Unsko-sanskom kantonu u 2018/2019. školskoj godini uvjerljivo je najmanji. Višegodišnja niska stopa prirodnog priraštaja glavni je uzrok. Na drugom mjestu masovni su odlasci muške radne snage na privremeni rad u zemlje Evropske unije, pa su kasnije cijele porodice otišle u zemlju zaposlenja roditelja. I kada se pomislilo da su to dva najbitnija trenda, uslijedio je i treći, izražen kroz sve češće odlaske učenika čiji roditelji žive i rade u Bosni i Hercegovini

Zdrava i konkretna kritika vlasti zamijenjena je nametanjem osjećaja neumitne i neodložne propasti, percepcijom da nikada neće biti bolje i širenjem nepovjerenja u sebe same. Ionako teška, ali svakako ne katastrofalna stvarnost predstavlja se crnom do krajnosti, a svaka negativna anegdota društvenim uzorkom. Pozitivne vijesti gotovo se guraju pod tepih, a svaki napredak dovodi u sumnju. Pod parolom prava na slobodu govora i slobode štampe traje prava kampanja širenja sveopćeg defetizma koja za cilj ima provociranje moralne krize, dislokaciju bilo kakvog vrijednosnog sistema i gubljenje volje te povjerenja u vlastite snage i mogućnosti

Unsko-sanski kanton u posljednjih nekoliko godina suočava se s problemom odlaska njegovih građana u zemlje Evropske unije. Pored toga, evidentan je i problem slabog nataliteta te se u osnovne i srednje škole upisuje sve manji broj učenika, što rezultira nedostatkom norme kod nekih prosvjetnih radnika. Ako se k tome doda još i spora implementacija novih obrazovnih trendova po uzoru na zapadne zemlje, pitanje perspektive obrazovnog sistema nameće se samo po sebi