fbpx

Koje su refleksije na BiH i Bošnjake nedavne posjete Vladimira Putina Beogradu? Sve postaje opasnije ako se razumije da je Vučićeva podrška trećem entitetu ustvari pokušaj da se službenom Zagrebu pokažu prednosti ruskog utjecaja u regiji. Pokušava se ne baš suptilno natuknuti da je danas moguće ono što nije bilo moguće devedesetih, namiriti zajedničke srpsko hrvatske apetite i interese nauštrb treće strane – Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, ali isključivo uz podršku i protekciju obnovljene velike svjetske sile kakva je današnja Rusija

Radi se o kupoprodaji. Zemlje iz regije posljednjih godina rješavaju se svojih viškova naoružanja i vojne opreme koja datira iz vremena JNA, prodavajući ga u iznosu od 1,2 milijarde eura na sirijskom tržištu preko Saudijske Arabije i njenih saveznika. Dio tog novca potrošen je u posljednje tri godine za kupovinu korištenog, ali modernijeg naoružanja i vojne opreme od vojski Rusije, Njemačke i SAD-a. Sve protekle vojne nabavke susjeda BiH kreću se unutar parametara Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja, koji je potpisan od strane učesnika i pregovarača Dejtonskog mirovnog sporazuma, o nabavkama oružja od strane Srbije i Hrvatske. Stoga, nema realne opasnosti za neke nove sukobe na Balkanu

Blokira li RS sve reforme vezane za NATO integraciju, Bošnjaci trebaju redefinirati svoju odbrambenu politiku. Vjerovatno bi se, u tom slučaju, fokus trebao usmjeriti ka dosljednoj implementaciji Zakona o odbrani BiH i formiranju rezervnih sastava OS BiH ondje gdje je to moguće, kako bi dio OS koji je lojalan ustavnopravnom poretku zemlje mogao nastaviti razvijati svoje kapacitete nezavisno od političke volje onih koji to nastoje spriječiti

Zahvaljujući darežljivosti NATO saveznika, koji YPG opskrbljuju naoružanjem, 27. augusta pao je prvi turski šehid u antiterorističkoj operaciji “Eufratski štit”. Na dva turska tenka ispaljene su rakete iz mobilnih antitenkovskih raketnih sistema. Inicijalni izvještaji govore da je tenk u kojem je pala prva žrtva (a trojica ranjena) gađan njemačkim sistemom “Milan”

Poslije kilavih reakcija na vrlo konkretne vojne prijetnje Turskoj i još anemičnije reakcije na pokušaj puča, vrlo je licemjerno prigovarati Turskoj zbog težnji za osamostaljenjem odbrambenih mogućnosti. Uostalom, kada je riječ o najsavremenijim sistemima protivzračne odbrane, zar nije nelogično da druga po veličini NATO armija zavisi od “(ne)milosti saveznika” poput Holandije ili Njemačke