Ovakva instrumentalizacija nacionalnih udruženja i njihova upotreba kao pričuvnih položaja politički ambicioznih pojedinaca na kojima će uzimati predah između dvaju mandata ne samo što je groteskna zloupotreba zajedničkog narodnog dobra nego i krajnje štetna kompromitacija ovih organizacija.
Pored toga što redovno Armiji RBiH, bošnjačkoj politici pa i samom bošnjačkom narodu pokušava nalijepiti etiketu terorizma i “džihadizma”, Šušnjar, iritiran gostovanjem Bakira Izetbegovića u emisiji Nedjeljom u dva na HRT-u, odlučio je tome dodati i optužbu za fašizam.
Posmatrajući brzinu i žestinu ovakvog moralnog posrnuća, izgleda da je bazduljanje fenomen takvog autošovinističkog potencijala da može parirati čak i kusturičenju
Katarza u vezi s hrvatskom politikom devedesetih godina, kada i ako do nje dođe, neće biti stvar iznenadnog masovnog prosvjetljenja hrvatskog društva ili srama pred bošnjačkom žrtvom, nego plod mukotrpnog rada hrvatskih političkih predstavnika i javnih ličnosti koji će morati malo-pomalo navikavati hrvatsku javnost na nove političke trendove i obračun s vlastitim historijskim zabludama. Zato je jako bitno da se suzdržimo od omalovažavanja poteza koji idu u tom pravcu. Inače, suzit ćemo prostor i mogućnost da jedan mali korak poput Kolindinog nekada postane i veliki. Međutim, posve je jasno da žrtve ratnog zločina imaju pravo reći da li ih nečija gesta ili izvinjenje zadovoljava ili ne, i to se mora uvažiti. Ovdje govorimo o široj javnosti koja se treba suzdržati nepotrebnih kvalifikacija i uvreda
Prohrvatski neomarksistički portal Prometej.ba objavio je u kratkom roku seriju tekstova svojih istomišljenika koji ovu antiterorističku operaciju, ali i samu Tursku, pokušavaju prikazati u najcrnjim bojama. Nije ni potrebno spominjati da su se tom prilikom poslužili zamjenama teza, dvostrukim standardima, šovinizmom i najobičnijim lažima.
Duga je lista njegovih šovinističkih verbalnih dijareja i srodnih stupidarija kojima zabavlja javnost, ali dvije najnovije vrlo su simptomatične. U prvoj od njih Karamatić, napadajući Komšića, vergla nešto o “balijama”, istovremeno poručujući Bošnjacima da se “ne trebaju ljutiti što ih drugi nazivaju balijama”, te da počiste “baliluk u sopstvenim redovima”.
Kako je moguće da je vjerničko upućivanje molitve Bogu ustvari “zloupotreba religije”, zna valjda najbolje Senad Pećanin.
Tek sada, kada je otvoreno promovirana umreženost grupe “Srbska čast” – koju sačinjavaju osobe iz kriminalnog, politički ekstremnog, plaćeničkog pa i ratnozločinačkog miljea – s entitetskim i s inostranim strukturama, oglasilo se zvono na uzbunu. Teško se oteti utisku da bi ova i njoj slične grupe, da nema ruske upletenosti, ma kako militantne ili opasne bile, i dalje bile sasvim ignorirane
Da nije odvratno i groteskno, bilo bi smiješno, ali tako je to kada se okolo toči praljkovača.
Srpsko-hrvatski šovinist mora zaista nabiti veliki šovinistički staž, izazvati skandal ili direktno napasti lične interese ovakvih bošnjačkih kompleksaša da bi se oni uopće natjerali kritički ga spomenuti, a kamoli osuditi. Taj svojevrsni moralni relativizam i potpuni izostanak osjećaja za zajednicu kojoj se pripada tipičan je za one među Bošnjacima koji se politički, ali i identitetarno nazivaju građanima
