Suština svega ovog jeste to da organizirana negativistička kampanja širenja beznađa i očaja u kojoj se Bosna i Hercegovina pokušava prikazati ne samo najgorom državom u Evropi nego u cijelom svijetu ima velikih problema s činjenicama.
Vjerujemo da su se članovi ovog odbora kikotali i jedni druge tapšali po ramenima dok su pisali saopćenje kojim su na to mjesto predložili Enisa Bešlagića.
Upravo tu bošnjačku slobodu, da konačno budu politički subjekt i politički suvereni, nešto što im je uskraćivano stoljećima, Mustafić vidi kao izvor problema i unesrećenja.
Svaka od ovih fotografija širila se internetom kao autentična fotografija s nekog od mjesta na kojima se protestiralo ili kao fotografija boraca Armije RBiH. Ali, kad se pažljivije pogleda, odmah se uočava da niti jedna od njih nema veze ni s protestima boraca ili uopće s Bosnom i Hercegovinom.
Komšić nije ni dobar govornik, niti je posebno odan i lojalan nekoj ideologiji i ideji, a, kao što se može vidjeti iz priloženog, ima i određene ozbiljne manjkavosti i na polju osnovne kulture i obrazovanja.
Nakon što je objavljeno da MUP RS-a nabavlja 2.500 dugih cijevi, bilo je gotovo pa i zabavno posmatrati politikantski populizam koji je uslijedio u Federaciji. (O)pozicija se samosaplitala ne znajući bi li imitirala patriotski sentiment, upisivala jeftine dnevnopolitičke poene ili nastavila relativizirati velikosrpsko naoružavanje. Zato su se odlučili za sve troje
U tom su duhu prisutne pozvali da podrže porodicu Halilović u predstojećem jurišu na zastupnička mjesta, baš kao što porodica Halilović sada njih podržava, a poručili su i da se bude spreman odazvati kada ih se pozove iz GŠ BPS-a.
Nekadašnji predsjednik Građanskog saveza iskoristio je HDZ-ovu instrumentalizaciju CIK-a da udari po nekadašnjoj kampanji “Bitno je biti Bošnjak” pokušavajući povezati ove dvije stvari sugerirajući da je pretpopisna kampanja ustvari nekako kriva za HDZ-ove subverzivno podrivanje državnih organa.
Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.
Veličković je autor falsifikata o postojanju bošnjačkih čitanki, iako je od rata naovamo veliki broj čitanki rađenih po NNP na bosanskom jeziku kao autore imao i Srbe i Hrvate, pa čak i samog Nenada Veličkovića
