Ovakvi Lovrenovićevi stavovi predstavljaju njegovo jasno i javno pozicioniranje na stranu HDZ-ovih velikohrvatskih političkih svjetonazora po kojima treba zakonima trajno spriječiti da bošnjačka demografska većina ikada postane i demokratska politička većina, a što je u suštini ništa drugo nego zagovaranje aparthejda u kojem će glas jednog Hrvata vrijediti kao glas nekoliko Bošnjaka.
Paralelni procesi u kojima, s jedne strane, stalno raste opasnost za državu i za bošnjački narod, dok s druge rastu bošnjačka politička iscjepkanost i usitnjavanje, te dolazi do gubitka političkog autoriteta i legitimiteta, ne slute na dobro
Koliko je ova izjava ustvari skandalozna, može se shvatiti ako pokušamo zamisliti da neka javna ličnost nariče zbog smrti ISIL-ovog teroriste porijeklom iz Engleske poginulog u borbi protiv Asada!
Nije dobro i nije zdravo za našu političku kulturu da preuzimamo praksu i narative srbijanskih tabloida i da od izjava marginalne političarke pravimo nezdravu histeriju u kojoj se demonizira čitavo hrvatsko društvo. Suprotno od onoga što marginalni ljevičari s upalom patriotizma poručuju, to nije dobar način vođenja politike jer nas sprečava da detektiramo istinske nasrtaje i razlučimo šarade i blefove besmislenih politikanata od ozbiljnih političkih ofanziva oficijelnih državnih struktura.
Kao što smo spomenuli u ranijem tekstu o spomeniku sarajevskim specijalcima, Kukićeva današnjim spomenicima pretpostavlja one komunističke, koje preferira jer su navodno bili inkluzivni i politički korektni. Pritom, naravno, zaboravlja spomenuti da tokom pedeset godina postojanja SFRJ nije napravljen niti jedan jedini spomenik koji bi obilježavao stradanja Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu.
Ključno političko pitanje predstojećih izbora, ali i ključno političko pitanje države jeste izborni uspjeh, te s njim vezani politički status i kapacitet SDA kao jedinog ozbiljnog i autentičnog političkog predstavnika bošnjačkog naroda. Od toga će uveliko u narednim godinama ovisiti sudbina Bosne i Hercegovine, i naročito Bošnjaka u njoj
Da li Širanovića neko finansira ili je riječ o patologiji i nekoj ličnoj opsesiji, potrebi za provociranjem nereda, nije nam poznato, no, svakako je vrlo indikativan abnormalan utrošak vremena i sredstava da bi se jedno socijalno pitanje kidnapiralo i iskoristilo u političke svrhe.
Politički stavovi i napori bračnog para Vlaisavljević na legitimizaciji političkog i medijskog hrvatskog šovinizma i nisu toliko sporni koliko je sporno kada se to pokušava predstaviti kao promocija dijaloga umjesto onoga što jeste – normalizacija i legitimizacija nacionalizma i šovinizma.
Pokušajmo samo zamisliti da je neko od “nacionalista” objavio twit koji bi imao tek desetinu šovinizma kakvim je bio nabijen Mustafićev, kakva bi se samo kuka i motika digla, kakvo bi naricanje i lelekanje odjeknulo, najprije upravo iz Oslobođenja.
Da li je moguće zamisliti deklariranog Bošnjaka Asima koji ima takvu političku težinu u Banjoj Luci da mijenja imena škola nazvanih po značajnim Srbima? Da li iko može zamisliti Asima kako, izabran srpskim glasovima, sjedi u Skupštini grada, pokušava izbaciti srpski jezik iz banjalučkih škola i zamijeniti ga BHS-om? Može li se uopće i izmaštati kako Asimova stranka i članovi te stranke pripomažu negiranje postojanja srpske književnosti i kako, nakon toga, opet dobijaju glasove
