Dok je sasvim jasno zašto na ovakvo okupatorsko ponašanje ne reagiraju okupatorski saradnici, tj. strani projekti, poltroni i klijenti, nejasna je šutnja autentične bošnjačke politike, javnosti i javno angažiranih ličnosti kojima je valjda jasno da je atak na jazik atak na samo središte nacionalnog bića i identiteta.
Ovo insistiranje VRKS-a na ideološkom i političkom konstruktu, ovaj atak na posebnosti i različitosti, gdje škola prije svega ima funkciju “miješanja naroda i narodnosti”, brisanja bilo kakvih posebnosti različitih društvenih i etničkih grupa, te uspostavljanja “bratstva i jedinstva”, tukne na svojevremenu komunističku diskriminatornu i asimilatornu praksu.
Kako na terenu izgleda ovaj pokušaj rehabilitacije maliciozne zablude nekadašnjih “bosanskih” komunista iz SKJ (a koja je Bošnjake već jednom dovela na rub provalije i korak od biološkog istrebljenja), da se političkom neutralizacijom i kulturološkom diskriminacijom Bošnjaka može odobrovoljiti, a zatim nekako kooptirati srpska i hrvatska politika, ponajbolje se vidi iz današnjeg djelovanja Naše stranke, ali i dijela SDP-a.
Otuda i ovakvi pokušaji legitimiranja plana da Naša stranka, iako minorna, sa samo 5% glasova osvojenih na nivou Federacije BiH, u okviru planirane koalicije, uz određene radikalnije kadrove SDP-a, diktira i zadaje ideološki kurs buduće Vlade Kantona Sarajevo.
I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.
Pasivno-agresivni Šušnjar, pokušavajući da izmisli hrvatsko mučeništvo, tvrdi i to da je Komšićev izbor legitimizirao separatizam, ali i ubio posljednje tragove ljubavi HDZ-ove politike prema Bosni i Hercegovini.
Kazaz više ne može imati takvu privilegiju, legitimitet, niti slobodu. Ono što je mogao do jučer reći i napisati danas prelazi granice političke korektnosti jer se može sasvim slobodno tumačiti šovinizmom prema drugom i drugačijem.
. Priroda političke ideologije i prakse Naše stranke nije etička nego etnička, a cilj joj je promocija i zaštita nebošnjačkih etničkih interesa kroz atak na bošnjačke interese, i to kroz pokušaj onesposobljavanja nacionalnog političkog djelovanja Bošnjaka, a zatim kroz kulturološke zahvate nad bošnjačkom većinom. Ti zahvati tiču se prije svega pokušaja da se ponište politički i kulturološki efekti demografske dominacije bošnjačke većine u Sarajevu
Izbacivanje SDA sa svih nivoa vlasti i potiranje političke volje bošnjačkog naroda odgovarao bi mnogima, od srpskog i hrvatskog političkog faktora, preko ideoloških ljevičarskih pokreta pa do nedobronamjernih vanjskih centara. Za sve njih bilo bi mnogo lakše provoditi svoje partikularne agende dok im s druge strane, umjesto autentičnog bošnjačkog nacionalnog političkog predstavnika, stoji koalicija lokalnih političkih barona potpuno lišenih osjećaja za vođenje politike nacionalnog nivoa
Neobična činjenica da je zapadna granica Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj hermetički zatvorena, dok je ona istočna prema Srbiji širom otvorena (ali samo prema Bosni i Hercegovini), dovela je do situacije da se na prostoru Bihaća i Velike Kladuše nađe ogroman broj, gotovo deset hiljada, očajnih migranata.
