Nije potrebno ni spominjati da je Mahmutćehajićevo insistiranje na etničkom bosanstvo ustvari i borba protiv identitetskog i političkog srpstva i hrvatstva u Bosni i Hercegovini, a što je nesumnjivo borba protiv vjetrenjača koja samo može poslužiti da legitimizira njihove jauke kako su pod asimilacijskim pritiskom bošnjačke većine.
Ne samo da je riječ o prodržavnom potezu, ne samo da je politička loptica konačno prebačena preko enitetske mreže, ne samo da se pokazalo da se srpska politika ozbiljno poigrava s idejom pokretanja sukoba i izazivanja nasilja već se sasvim razotkrila i dubina infiltracije antibošnjačkih, antibosanskih i antidržavnih projekata u bošnjačku političku scenu, kao i posvemašnja licemjernost dijela međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini
Neko bi mogao pomisliti da je čudno to što Konaković danas u svoju odbranu koristi tekstove tipova čije je djelovanje do jučer nazivao katastrofalnim, da je ljigavo danas koristiti usluge osoba koje si do jučer označavao kao subverzivne, da je neukusno tvrditi da si na “Alijinom putu” dok ti medijski PR rade oni koji imaju zadatak rušenja “Alijinog naslijeđa”.
Tvrdeći da danas postoji i nekakva pučistička “politička alternativa”, ali i “kritična masa” koja bi podržala nasilni prevrat, na stranicama Avazovog podliska počeo je zagovarati ne samo državne udare, ulične nerede i nasilne proteste nego i “dozirano nasilje”, što će reći ciljano nasilje prema odabranim pojedincima i grupama koji se svrstavaju u red političkih neistomišljenika.
Koje su refleksije na BiH i Bošnjake nedavne posjete Vladimira Putina Beogradu? Sve postaje opasnije ako se razumije da je Vučićeva podrška trećem entitetu ustvari pokušaj da se službenom Zagrebu pokažu prednosti ruskog utjecaja u regiji. Pokušava se ne baš suptilno natuknuti da je danas moguće ono što nije bilo moguće devedesetih, namiriti zajedničke srpsko hrvatske apetite i interese nauštrb treće strane – Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, ali isključivo uz podršku i protekciju obnovljene velike svjetske sile kakva je današnja Rusija
Štaviše, Konaković, iako je svojim izjavama indirektno optužio ratno rukovodstvo SDA na čelu s rahmetli Izetbegovićem za etničko čišćenje Srba, sada tvrdi da je autohtoni učenik i nasljednik Izetbegovićeve politike iako je po vlastitom priznanju u politici petnaest godina, što znači da je u nju ušao onda kada je Alija Izetbegović preselio na bolji svijet.
Bošnjaci nisu stereotipni glupani koje se može prevariti takvim jeftinim političkim trikovima. Žalosno je da su takve predrasude spram Bošnjaka dio računice ne samo kojekakvih “analitičara” nego i političkih stranaka na vlasti.
Premijer nikako da se izbori s pitanjem paušala koji se, iz nekog misterioznog razloga, pokazuju kao Ahilova peta njegove političke karijere. Paušalima skloni Forto, predlagao je prije dvije godine, još dok je bio zastupnik Naše stranke u Skupštini Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine, ukidanje paušala zastupnicima u Skupštini Kantona Sarajevo.
Šta će i kako će tačno ovaj dinamični boljševički dvojac obilježavati, čuvati i njegovati, može se već sada pretpostaviti, no njihova narcisoidna priroda nam unaprijed garantira pravi pravcati cirkus.
Jedini način da se Konaković i njegovi kadrove spase teške historijske ocjene kukavičijih jaja i etikete jeftinih sahanliza jeste da istog trenutka prestanu djelovati kao produžena ruka antibošnjačkih političkih platformi i agendi.
