Još se ne zna dokle će trajati ovaj pokušaj nekih vanjskih centara da većini građana Sarajeva nedemokratskim i subverzivnim metodama nametnu i vlast i vrijednosti vlastitog klijentelističkog demimondea, no već sada je jasno da je taj pokušaj ne samo propao nego i da je naišao na otpor i reakcije koje će imati ozbiljne reperkusije u budućnosti.
Sarajevo ne samo što je glavni grad i kulturni i medijski centar države, ono je i još nešto: bošnjački politički, kulturni, ekonomski i demografski centar, prostor s najvećom koncentracijom Bošnjaka po metru kvadratnom, izvor iz kojeg potječu svi dobri i loši politički trendovi i procesi. Drugim riječima, iako značajno u svakom smislu za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo je Bošnjacima kao narodu od presudne važnosti
Potpuno je isto i s raznim borcima za inkluzivnost u obrazovanju čije agende ne sežu van teritorija s bošnjačkom većinom pa nekako uspijevaju da ne vide brutalnu obrazovnu diskriminaciju bošnjačke djece u manjem bh. entitetu, ili s onima koji se, poput žalosnog primjera u Jajcu, bore protiv fenomena “dvije škole pod jednim krovom” tako što će bošnjačku djecu zadržati pod hrvatskim “krovom”, tj. onemogućiti im da se obrazuju kroz nastavni plan i program na bosanskom jeziku.
Također je i Hubjer-Hatić nekada bila bliska SBB-u, a u tom smislu je ostalo u pamćenju njeno neprilično ponašanje prilikom pokušaja državnog udara u februaru 2014. godine. Iz svega priloženog, jasno je da se ova utrka za poziciju direktorice TVSA vodi isključivo između različitih interesnih lobija unutar sadašnjeg kantonalnog režima.
Šta god da je u pitanju, jedno je sigurno, ovo je ogroman autogol i za tragikomičnog Mašića, no posebno za ionako uzdrmani SDP, i to u trenutku kada ovoj stranci na samrti takvi autogolovi najmanje trebaju.
Naša stranka možda je uspjela dobar dio bijesa javnosti preusmjeriti na svoje marionete, čije žice povlači dok ove srljaju i glavinjaju po političkoj pozornici, ali zato marionete trpe štetu od predmeta kojima ih obasipa nezadovoljna publika. Takvom degradacijom one postaju sve manje korisne te se javlja opasnost da, prije nego što to bude odgovaralo Našoj stranci, budu prekinute upravljačke niti, a marionete se ili skljokaju ili, možda, otmu kontroli. Pitanje je koliko dugo mogu ostale političke stranke i ličnosti frankenštajn-koalicije podnositi štetu koju trpe zbog uloge paravana Našoj stranci, njenim planovima i agendama njenih sponzora
A kakva je tek ironija to što se dezerter poput Nikšića, koji je zahvaljujući borbi Armije RBiH danas slobodan da u demokratskom društvu provocira čak i na ovakav način, poziva na ZAVNOBiH ako već dobro znamo kako su se surovo s dezerterima i kukavičkim pobjeguljama obračunavali oni koji su učestvovali u njegovom osnivanju?!
Šta znači zahtjev za ograničavanjem broja komentara čitalaca na najmanju mjeru i kako bi ga uopće mogli i razumjeti nego poziv da se cenzurira sloboda govora, tj. da se uskrati pravo glasa čitaocima, odnosno običnim građanima. Komentare na portalima svakako treba moderirati, jer tu zaista bude svega, posebno na popularnim portalima poput klix.ba, no na najmanju mjeru ograničavati komentare čitalaca jeste poziv na cenzuru i atak na slobodu govora.
Kao i sve vezano za Nedžada Latića, i ovi su napadi tragikomični i traljavi jer Latić tvrdi da se general Muslimović ne bavi vojnim pitanjima, pogotovo da ne tretira odnos Bosne i Hercegovine prema NATO-u, već se navodno, na subverzivan način, bavi Islamskom zajednicom i vjerskim poglavarima.
Šta podrazumijeva ideja “Bosne”? I za koga? Šta ona uključuje, a šta isključuje? Postoji li više vizija i ideja Bosne, ili je tek jedna – zajednička? Zar Bosna i Hercegovina nije država, nešto što postoji i što je više od ideje? Ko su ti “nacionalisti” od kojih se “ideja Bosne” mora odbraniti, imaju li konkretna imena, koje su to političke organizacije?
