Sreća u nesreći jeste što su Hadžikadićeva megalomanska trabunjanja o 30.000 učesnika njegovog predizbornog skupa tek obična tlapnja. Da je, ne daj Bože, zaista bilo nekoliko desetina hiljada umjesto nekoliko hiljada okupljenih, današnja situacija s brojem oboljelih u Sarajevu bila bi daleko gora i opasnija.
Inače, ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine, gdje su se Hadžikadić i njegovi opozicioni drugari (s kojima se Hadžikadić vrlo brzo sporječkao) okupili, manje od 2.000 ljudi, u čitavoj historiji Sarajeva samo se tri puta pouzdano okupilo više od 30.000 građana.
Hadžikadić je putovao iz Mostara ka Sarajevu autocestom i valjda mu je tu negdje pukla guma. Onda se dosjetio malog eksperimenta kojim bi pokazao kako je on rješenje za vađenje iz učmalosti i zaostalosti nacije primitivaca koji ne žele pomoći ni ljudima u nevolji. Održat će nam svima lekciju.
Populističke izjave koje je davao u javnosti, od toga da bi, ako bi imao apsolutnu moć, posmjenjivao sve ministre (kao da ama baš nijedan ne ispunjava njegove visoke kriterije), ili da bi sve u državi krenulo naprijed ako bi se pohapsilo dvadesetak ljudi, ne idu u prilog Hadžikadićevoj proevropskoj ili prozapadnjačkoj orijentaciji koju deklarativno zagovara
Pokušavajući da se predstavi narodnim čovjekom, kojem je politička korupcija strana, Mirsad Hadžikadić poručuje da će, za razliku od ostalih političkih organizacija, novac predviđen za vlastitu političku kampanju direktno davati raznim organizacijama, ustanovama ili udruženjima!
