Selo Orahova kod Rogatice prve je povratnike dočekalo 2001. godine. Onih koji su se vratili ovdje te 2001. godine, živjeli u kontejneru i pod šatorima više nema. Pomrli su, a njihova djeca više ne žive ovdje. Ostali su samo Damir i Samir Hurko. I njihova komšinica Dragica Bogdanović
Stjepangrad je pust od 1835. godine, kad Turci napustiše njegove zidine. Niko ga više ne čuva, osim otrovnica. Ali, bit će poražena ta posljednja zmijska straža. Osvojit ću grad. Ali, neću ga rušiti, neću paliti, dobra mi je namjera, u njegovim zidinama čitat ću i tražiti tragove nekadašnjeg života, tražit ću hercega Stjepana Kosaču. Tražit ću nesretnog Mravca, sjetit ću se hercegove kćerke i pretposljednje bosanske kraljice Katarine, sjetit ću se njihove zabranjene i nesretne ljubavi, zapalit ću cigaru, škiljit ću, prepustiti se suncu, vjetar će mi čupati kosu i tragat ću za znakom u kamenu...
Ove dvije jedinice stalno su bile u najžešćim okršajima; tamo gdje su i hrabri posustajali, oni su dolazili. Svojim saborcima donosili su hrabrost i vjeru u pobjedu, a svojim neprijateljima strah, očaj i propast. Branili su neodbranjivo, osvajali neosvojivo
Posao meteoosmatrača vrlo je odgovoran. Ne smije se kasniti na posao, niti zakasniti s osmatranjem, jer se program koji trenutno koriste otvara desetak minuta prije punog sata. Ima mnogo posla u bihaćkoj meteorološkoj stanici, iako mnogi misle da se tu skoro ništa ne radi. Meteoosmatrač Fikret Bečić kaže da mu znaju reći kako se on zeza na poslu. Da bi i nas uvjerio u suprotno, Bečić nas je proveo kroz svoj rutinski postupak i pokazao nam kako sve funkcionira
Izuzetno je sporno i Puljićevo propitivanje etničke pripadnosti Željka Komšića i dovođenje u pitanje njegovog hrvatstva. Puljić tvrdi da je imao uvid u Komšićeve dokumente u kojima stoji nešto drugačije, te ga stoga smatra “nezakonitim” Hrvatom, tj. osobom koja se lažno predstavlja kao Hrvat, što je, kako tvrdi Puljić, izuzetno česta pojava.
Za identifikaciju političkog programa i usmjerenja PDA bitno je što se ta stranka prilikom svog osnivanja jasno opredijelila da joj je Radončićev SBB koalicijski partner i da u osnivačkom startu PDA koristi iskustva SBB-a, među koja spada i činjenica što Kukić i njemu lojalni stranački kadrovi ističu da će slijediti ideju osnivača SDA Alije Izetbegovića. Na isti je način u početku osnivanja SBB-a govorio Radončić, koji već duže vrijeme putem svog Dnevnog avaza i na druge načine napada Aliju Izetbegovića optužbama da je dijelio BiH i da je bio na čelu bošnjačke državne mafije
Uloga žene u današnjem društvu nije nimalo jednostavna jer se od žene očekuje da bude uspješna na svim poljima. Veliki i odgovorni zadaci stavljeni su pred ženu, počevši od odgoja djece, vođenja domaćinstva, profesionalne odgovornosti i općeg društvenog zalaganja. Biti žena, majka, medicinska sestra, odnosno zdravstveni radnik ima posebne specifičnosti. Prvenstveno što se radi o ženama koje svoj porodični život moraju uskladiti i prilagoditi sa svojim zanimanjem”, kazala je za Stav glavna sestra KCUS-a Ernela Eminović
Ako nam je poznato, a jeste svakome ko je pročitao makar dvije stvari koje su ova dvojica napisali, da je riječ o osobama od kojih jedna u svojim člancima Bošnjake naziva poturicama, a Armiju RBiH pretečom ISIL-a, a drugi problematizira agresiju na Bosnu i Hercegovinu, bosanski jezik, bošnjački identitet i, sve u svemu, veliča manji bosanskohercegovački entitet kao svjetionik slobode, postaje nejasno kakve to tačno reakcije Šušnjar i Bačanović očekuju i priželjkuju od bošnjačke i probosanske javnosti.
Jedina su navijačka grupa koja je zadržala komunistički naziv, mada je zamisao bila sasvim drugačija. Krajnost. Ne ulazeći u ideološke poglede osoba koje su sebe nakon Drugog svjetskog rata nazivali “Križari” i sakrivali se u planinama i pećinama, njih su komunisti zvali “Škriparima”. Dakle, ta grupica mladih ljudi opredijelila se za komunističko kumstvo njihovom imenu, a to ponajbolje govori koliko ni sami ne znaju koja im je misija.
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
