U posljednjih deset godina BBI banka bilježi prosječni godišnji rast od 25 posto i svrstava se u red najbrže rastućih banaka u Bosni i Hercegovini. Aktiva banke je sa 100 miliona KM od 2006. povećana na više od 900 miliona maraka krajem 2017. godine
Treba imati u vidu i to da nije Kongres zabrinut samo zbog ruskog utjecaja na Zapadnom Balkanu, riječ je mnogo važnijem detalju od utjecaja – o novcu. U prošlom stoljeću SAD i Sovjetski savez takmičili su se u razvoju, proizvodnji i gomilanju naoružanja. Bilo je to vrijeme Hladnog rata. Ta utrka nije nikada ni prestala, samo je dobila novu formu, sada je cilj snabdijevati što više zemalja svojim oružjem i zaraditi na tome što je moguće više novca
Plenkoviću je jasno da novac neće dobiti dok se ne postigne dogovor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a uskoro će to biti jasno i hrvatskim građanima, jer građevinske firme neće početi radove bez para, a izostanak radova sigurno će biti vidljiv. Ko ne vjeruje, uvjerit će se u to svojim očima. Plenković može obmanjivati građane Hrvatske i ponavljati istu mantru u nedogled, ali Evropskoj komisiji to ne može raditi, oni ipak traže konkretne rezultate.
Na KCUS-u je na kraju 2015. godine bilo zaposleno 3.637, a danas ih je 3.397. Smanjenjem broja članova Kabineta direktora s 22 na 8 ostvarene su uštede na godišnjem nivou od 600.000 KM, a u protekle dvije godine u KCUS je primljeno 50 ljekara specijalista, 45 specijalizanata i 46 medicinskih sestara
Zajedničko svim AS-ovim akvizicijama jeste kupovina i pomaganje posrnulim preduzećima da opstanu, sačuvaju radna mjesta i krenu putem razvoja. Kupuju domaće brendove jer je samo s brendovima moguće pobijediti na tržištu. “AS Group” danas prometuje više od 300 miliona KM u trima divizijama – trgovina, proizvodnja hrane i tekstilna industrija
Stolac je, zapravo, najbolji primjer kakve je posljedice ostavio udruženi zločinački poduhvat za koji je 29. novembra 2017. osuđena hercegovačka šestorka u Hagu, podržana ratnim rukovodstvom Hrvatske s Franjom Tuđmanom na čelu. Stolac je primjer kako su vođe tzv. Herceg-Bosne ostvarivale ciljeve, kako to Dragan Čović objašnjava, “zaštite svoga teritorija”. Zaštita se svodila na etničko čišćenje, ubijanje, protjerivanje i zatvaranje svih koji nisu Hrvati, te rušenje svega što bi podsjećalo na to da su tu nekada živjeli Bošnjaci
Ako bismo birali poteze koje je vlast poduzela da pomogne privredi, definitivno bismo mogli reći da je zabrana izvoza trupaca iz Bosne i Hercegovine najpametnija odluka jer naša drvna industrija, koja proizvodi i izvozi namještaj i ostale finalne proizvode drvne industrije, muku muči s nabavkom sirovine
“Ukoliko se ne možemo dogovoriti kao normalni susjedi, onda postoji arbitraža, međunarodni sud i stavit ćemo svako svoje argumente na sto pa neka međunarodni sud presudi. Minimalno što pripada BiH jesu ove za koje postoje dokumenti iz 1984. godine”
“Bilježit ću ova ratna događanja da sutrašnji ‘pobjednici’ ne bi pisali povijest po svojoj volji. Pisat ću što sam vidio, čuo od drugih, preko radija, TV ili iz novina. Svoje doživljaje pisat ću objektivno, dok za one koje sam primio od drugih ne jamčim vjerodostojnost nego samo prenosim što sam čuo. Unaprijed se ispričavam onima koji će se osjećati povrijeđenima ovim pisanjem. Cilj mi je istinito prikazivanje, a ne vrijeđanje. Ovo moje zapisivanje samo je dio istine ovog vremena koju jedan obični čovjek može dosegnuti”
U Hrvatskoj je posljednje tri godine na djelu svojevrsna legitimizacija govora mržnje jer ohrabrivanje takvog javnog govora i djelovanja praktički dolazi iz dijela političke elite. Prije svega iz desnih krugova koji nisu u stanju osigurati društveno blagostanje, pa onda igraju na kartu šovinizma i netrpeljivosti kako bi se u prvi plan nametnule teme koje straše građane, povećavaju njihovu apstinenciju na izborima i odbijaju od javnog angažmana
