fbpx

Bivši premijer Katara varšavsku konferenciju opisao je kao “svadbenu ceremoniju”, ciljajući na sada otvorenu “ljubav” arapskih autokratija (Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina) i Izraela. Koliko je konferencija bila neuspjeh SAD-a, toliko je uspjeh premijera Izraela. Na njegovom zvaničnom nalogu na Twitteru objavljeno je: “Ono što je važno glede ovog sastanka (...) jeste da je ovo otvoreni sastanak vodećih arapskih zemalja koje sjede s Izraelom u cilju unapređivanja zajedničkog interesa rata s Iranom”

Tadašnji iranski premijer Bahtiar, nakon odlaska šaha Reze Pahlavija, obećao je slobodne izbore i pozvao opoziciju da poštuje Ustav, predlažući vladu nacionalnog jedinstva, ali Ruhollah Homeini je imao svoje planove. Prvog februara avion “Air Francea” iz Pariza sletio je na aerodrom u Teheranu. Svi Iranci gledali su u jednog putnika: Homeinija. Oko tri miliona ljudi došlo ga je dočekati, slijepo privrženi njegovim idejama o tome što bi trebao biti Iran: zemlja bez korupcije kojom upravljaju islamski pravnici. Velāyat-e faqīh, teorija koju je Homeini razradio sedamdesetih godina, trebala je poprimiti nekoliko dana kasnije konačan oblik kada je 11. februara proglašena Islamska Republika Iran

Jemen je strateški važna država na vrhu jugozapadne Arabije. Nalazi se uz glavni morski put između Evrope i Azije, kojim svakodnevno prometuju brodovi s milionima barela nafte iz rafinerija u Saudijskoj Arabiji. Već tri godine zemlja pati u ratu dviju grupa koje podržavaju Saudijska Arabija i Iran. Na desetine je mrtvih, milioni ljudi svakodnevno gladuju, djeca umiru od kolere. U septembru je grupi zapadnih novinara bio dozvoljen ulazak u zemlju. Novinar njemačkog magazina Spiegel bio je među njima. Donosi priču o ratu koji nikoga u Evropi ne zanima

Prošlo je tačno dvadeset godina od glasovitog govora predsjednika Alije Izetbegovića održanog na Samitu Organizacije islamske konferencije (OIC) u Teheranu 11. decembra 1997. godine, kojim je tih dana izazvao veliku euforiju u Iranu, ali i u cijelom islamskom svijetu. Bošnjaci koji žive ili su živjeli u Iranu tvrde da se Iranci dobro sjećaju ovog govora i da ga nerijetko citiraju kritizirajući slabosti muslimana i današnjeg islamskog svijeta. Citira ga se i na Zapadu, u američkim, ali i brojnim drugim akademskim i političkim krugovima. U njemu se govori i o pozitivnim aspektima zapadnog svijeta, o brojnim problemima koji i danas, i nakon dvadeset godina, muče islamski svijet, ali i upozorava na opasnosti i zablude u kojima se ovaj svijet i dalje nalazi. Govor predsjednika Alije Izetbegovića prenosimo u cijelosti

Jedan neodgovoran korak jeste dovoljan, odnosno previše za regiju, tako da, unatoč oštroj retorici, ne treba očekivati ishitrene ili nepromišljene poteze vlada Turske, Irana i Iraka prije nego što Barzani vidi šta će s rezultatima “neobavezujućeg” referenduma o nezavisnosti iračkog Kurdistana

Agresija na netom međunarodno priznatu državu zatekla ga je usred prvog predsjedničkog mandata, još uvijek pod formalnim i neformalnim sankcijama i otvorenom animozitetu većine zapadnih i arapskih zemalja. Bez obzira na probleme, prepoznao je značaj odbrane Bosne i Hercegovine i principa koje je epitomizirala njezina borba. U tom smislu, a potaknut i mogućnošću da se Iran tako, principijelno, vrati na svjetsku pozornicu, kao predsjednik je pružio svu moguću pomoć