Uručujemo Nagradu Kneza Mislava za iznimna znanstvena postignuća onome ko je vidio zastavu Bosne i Hercegovine u četvrtak, 16. marta, u Neumu. Istu nagradu dajemo i onome ko je uspio vidjeti manje od deset zastava Republike Hrvatske u Neumu. Zamislite da Škoti organiziraju skup slična naziva i izvjese engleske zastave? Bio bi to neki instant Brexit, bilo bi to samoubistvo, a ispod kilta nagovještaj demografskog deficita
Nervozne reakcije upućuju da je Evropa, nakon prijedloga rezolucije Evropskog parlamenta, koji je pripremio vanjskopolitički odbor u kojemu se spominje i famozni princip federalizma, a koji se ovdje tumači kao podrška federalizaciji BiH, udijelila par šamara i ljevici i desnici u Hrvatskoj, pa se sada svi pomalo povlače i tvrdi se da se reklo što se nije reklo i da se nije reklo što se reklo i da unitarizmu skloni Bošnjaci, po običaju, krivo tumače… Niko ne želi hrvatsku federalnu jedinicu, tvrdi nam Čović, unatoč onome što su čule naše uši i vidjele naše oči
Kako je Dodik iskoristio unutarnja srbijanska previranja i kako Srbiju pretvara u taoca svojih projekata kroz igru nadmetanja u srpstvu, tako i Čović Hrvatsku nastoji postaviti za taoca svoje politike, dovođenjem u poziciju stalnog izjašnjavanja o neravnopravnosti Hrvata u Federaciji, odnosno upadanjem u zamku predstavljanja Federacije bošnjačkim entitetom. Ta izvrnuta slika, taj najobičniji i providan spin kako su Hrvati neravnopravni jer Srbi imaju RS, a Bošnjaci Federaciju, postavlja se u Hrvatskoj kao krunski dokaz neravnopravnosti Hrvata
Neka Čović, ako hoće i referendumski, kad je to već ušlo u modu, armiju Hrvata zaposlenih u državnim i federalnim institucijama, koji u konvojima svakodnevno ulaze u Sarajevo, naravno, i njihove porodice, pita jesu li se zarad “trećeg entiteta” spremni odreći plata i beneficija koje uživaju
Pogrešno je misliti da HDZ-ovske vlasti u Stocu odluke donose na štetu Bošnjaka. To je samo privid. Istina je puno gora; stolački HDZ je mentalno u 1993. godini, što znači da Bošnjaci za tu vlast uopće ne postoje, ne samo kao politički nego čak i demografski realitet. A odluka što se tiče, one se, da ne bi bilo zabune, donose na štetu svih građana
Ma kako to anahrono djelovalo, san o banovini i formalno i stvarno determinira sve poteze, kako nekada Mačekove, tako i danas Čovićeve. Riječ je o konceptu koji se žilavo održavao čak i u vrijeme kada se to činilo nemogućim, u vrijeme gotovo polustoljetne vlasti komunista u bivšoj zajedničkoj državi
: Je li premijer Hrvatske Andrej Plenković upoznat sa svim činjenicama o (ne)legalnoj gradnji objekata ili se radi o namjernom prešućivanju njegovih domaćina kako bi Bošnjaci Mostara u tom slučaju bili politički delegitimirani? Jedni su mišljenja kako se radi o novoj “ujdurmi” HDZ-a, drugi, pak, nagađaju da i Plenković zna sve nabrojano, dok su treći na stanovištu kako je Plenković zapravo svjesno prekršio diplomatski kontekst da u Mostar dođe s državnim predstavnicima svog ranga, premijera Zvizdića ili ministra vanjskih poslova Igora Crnadka
Iako je za neupućenog promatrača dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i Vlade Hrvatske meteorski uspon iz potpune anonimnosti, njegova biografija govori da je riječ o profesionalnom političaru i školovanom diplomati koji je godine iskoristio za stručno usavršavanje i upoznavanje političkih arena
Hrvatima je dosta spektakularnih burleski, u šta se pretvarao javni i politički život. Nekadašnji politički prvaci otišli su u arhive, u političku prošlost, a novi zauzimaju naslovne stranice i udarne termine u medijima
Kako se historija često ponavlja, više je nego očito da Čović, Lučić i njima slični spasonosni izlaz nalaze baš u Musićevoj recepturi. Otud saradnja s Dodikom, uzrokovana strahom da s kojim slučajem ne krene Šarovićevim stopama; otud sve češće konsultacije s Beogradom. Još samo da se vrati ćiriličnoj verziji vlastitog potpisa, kako je to činio prije rata
