Stajalište Dragana Čovića, najodgovornijeg među trojicom, koji bi lakonski dio ingerencija vlastite države velikodušno podario drugoj, ima samo jedno ime – veleizdaja. Zakletvu da će služiti interesima BiH dao je u Sarajevu, a ne u Beogradu ili u Zagrebu
Sad, na kraju balade, kad je sve došlo na naplatu, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović od Hrvatske traži pomoć, ponovno posežući za već devalviranom obmanom da je Hag kvalifikacijom “udruženi zločinački poduhvat” izrekao “zločinačku presudu” cijelom hrvatskom narodu, što je notorna neistina. Kolektivna se odgovornost, naravno, može odnositi isključivo na institucije vlasti, kako vrhušku iz Tuđmanovog doba, tako i hercegbosansku, koja je u Karađorđevu dogovorene ciljeve imala operacionalizirati u dijelu zemlje koji je hrvatski predsjednik kanio pripojiti velikoj Hrvatskoj
Konstitutivnost Srba u HNK suštinski sprečava zajednički koncept Dodika i Čovića koji etnički element ima uvezati s ekskluzivnim teritorijem, a nikako ga rasipati po drugim dijelovima. Srbima je, prema Dodikovoj koncepciji, mjesto u Republici Srpskoj. Čović samo dijeli njegovo stajalište po kojem bi preostali dio Hrvata rasutih po Dodikovoj zemlji valjalo politički i životno obeshrabriti, uvjeriti ih da im je vakat dizati sidro i zaploviti prema hrvatskim prostorima
U ideološkom smislu, neke bitnije razlike između Dragana Čovića, koji hercegbosanski politički program vješto pakuje i dotura Ljubiću na javno raspakivanje, i Prlića, odnosno njegove družine, naprosto nema. Čović iza sebe samo nema logore, iako je sasvim jasno da bi hercegbosanska priča bez logora bila praktički nemoguća misija
Nema nikakve sumnje da je Damask, između ostalog, morao biti razoren i zbog tradicionalnih proslava Božića na njegovim ulicama, veličanstvenih slika koje se naprosto nisu uklapale u strategiju predstavljanja islama kao nazadnog učenja i prakse. Zemlje koje se predstavljaju islamskim i, pozivajući se na šerijat ne dozvoljavaju takvu vrstu prakse, nisu na popisu zemalja s kojima se treba obračunavati
“Koja je svjetovna osnova jevrejstva? Praktička potreba, sebičnost. Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Ko je njegov svjetovni bog? Novac.” Iz perspektive površno informiranih sudionika rasprave o Busuladžiću, ovakav citat bio bi svrstan u antisemitizam, ali to nisu Mustafine riječi, nego Marxove
Ovdje se ne poriče štetnost pušenja, ali dokazivanja koja javnost imaju uvjeriti da je duhan uzročnik svih zdravstvenih nedaća više su nego smiješna. Duhan je, da ne bi bilo zabune, postao iznimno štetan za zdravlje tek nakon njegovog “farmakološkog oplemenjivanja” u vidu aromata, odnosno hemikalija kojima filuju cigarete isporučujući nam kancer. Kampanja, naravno, ima “svoje razloge” koji, na nesreću čovjeka, s borbom za zdravlje nemaju ili imaju jako malo veze
Da su Džeko i kompanija u Zenici protiv Grčke, u Atini protiv iste reprezentacije i u Nikoziji protiv Kipra znojem nakvasili dresove kao protiv Belgije na Grbavici, a ne tek hodali po travnjaku poput oronulih staraca, istrčavanje na velikoj smotri nogometa u Rusiji za Bosnu i Hercegovinu bilo bi neupitno
U pogledu Bijedićeve pogibije logika nikako ne može biti na strani napadno u javnom diskursu prisutne teze o Jovankinoj odgovornosti. Zaključak se nameće sam po sebi. Da je Jovanka Broz kojim slučajem bila mozak navedene operacije Bijedićevog smaknuća, Miloševićev režim promovirao bi je zasigurno u nacionalnu heroinu, a ne bi je doveo do prosjačkog štapa
Konstitutivnost naroda, ne ulazeći u karakter samih namjera i političkih ciljeva zagovarača ovakve formule, nije pouzdan model traženja rješenja za vrlo složena pitanja ravnopravnosti u svim društvima, posebno multietničkom kakvo je bosanskohercegovačko. Taj princip pogotovo nije model koji garantira njenu cjelovitost. Zašto? Iz prostog razloga što Bosnu nisu konstituirali njeni narodi, nego je ona, kao država s milenijskim trajanjem, u današnjem političkom obliku konstituirala njih
