fbpx

U proteklih nekoliko dana lično sam, kao predsjednik Izborne komisije u Općini Novi Grad, bio izložen nevjerovatnom pritisku koji su proizvodile političke stranke i njihovi frontmeni, pokušavajući stvoriti sliku da je u toku opća izborna prevara, ili, kako su je nazivali, “masovna izborna krađa” ili “neviđena pljačka glasova” i sl. Otvorene napade na mene i moje kolege započeo je Radončićev Dnevni avaz, mnogo prije samih izbora, jednim tekstom u kojem “najavljuje” izbornu prevaru u najvećoj sarajevskoj općini. Kasnije je napade predvodio SDP, a najagresivnija je bila novoformirana stranka Narod i pravda

Svih ovih godina, uprkos silnom nastojanju antibosanskih politika da je izbrišu s političke karte svijeta, Bosna i Hercegovina ne samo da opstaje nego se i razvija, napreduje, približava Evropskoj uniji i NATO-u. Moguće je to iz jednog prostog razloga – zato što postoji snažna integrativna bosanskohercegovačka snaga, bošnjačka politika borbe za Bosnu i Hercegovinu, njene narode i građane

Odjučerašnji lideri znaju da postoji velika mogućnost da će pri formiranju budućih vlada pobjednicima trebati poneki zastupnik, parlamentarac-lokalac. Svjesni su i da će zarad formiranja stabilne vlasti velike stranke činiti ustupke malim subjektima lokalnog karaktera. To je, nažalost, dobro poznat i provjeren recept kojim se godinama služe oni koji potpuno svjesni da nemaju kapacitet pobijediti i preuzeti procese u svoje ruke ulaze u izbornu utakmicu

SDP svojim izbornim porukama pokušava stvoriti privid da je stranka koja djeluje na području cijele BiH, kako bi prevario Bošnjake da ih podrže, jer će ih, tobože, podržati i drugi. Ali, zato su tu statistika i matematika, da svaku obmanu razotkriju

Kamo sreće da postoje politički projekti koji će zaista uspjeti na priči o toleranciji i zajedništvu osvojiti poneki mandat u RS-u ili u Zapadnoj Hercegovini. Bila bi to pobjeda Bosne. Ovako, “zajedno i tačka” ostaju samo demagogija i mamac za bošnjačko biračko tijelo, odnosno onaj njegov dio koji se od Naše stranke da prevariti praznim pričama. Nije pošteno da se javno ne kaže kako nikada nijedan mandat nisu osvojili u Banjoj Luci, Bijeljini, Foči, Grudama, Posušju, Čitluku

Gradnja je mosta počela, ali to ne znači da će biti i završena jer je Bosni i Hercegovini ostala još jedna mogućnost da zaštiti svoj suverenitet i pomorski status, a to je da zatraži arbitražu Međunarodnog suda pravde u Hagu i/ili Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. Ukoliko dođe do međunarodne arbitraže, može se očekivati slična odluka kao i u slučaju Slovenije i Piranskog zaljeva. Međutim, jedan od ključnih preduvjeta za to jeste da vlast u Bosni i Hercegovini u narednom periodu bude jedinstvena u odbrani interesa vlastite zemlje

Nisu nama potrebne nikakve turbulencije, revolucije ni tektonski poremećaji, imali smo ih i previše. Treba nam ono što nikad nismo imali, da dugo živimo i radimo u miru, da budemo dio stabilne regije, da nas komšije ne diraju, da svi poštujemo zakone ove države i da pokažemo kako silne individualne i kolektivne potencijale i talente umijemo usmjeriti u zajedničko dobro

Kada je Bosna i Hercegovina početkom devedesetih napadnuta s istoka, očekivali smo da će demokratski i civilizirani svijet zaustaviti silnu i dobro naoružanu srbijansku armiju u njenom pohodu na tek priznatu državu i njen goloruki narod. Tada mnogi nisu razumjeli da velike sile, koje uspostavljaju sistem međunarodnih odnosa u čitavom svijetu, zapravo u određenim krizama vide političku, ekonomsku i svaku drugu korist i da stradanje čitavih naroda za njih ništa ne predstavlja

Enver Šero rodio se u Sarajevu 1956. godine. Otac Emin je iz Sokolovića, a majka Hana iz Setihova. Školovao se u Sarajevu i stekao zvanje pravnika. Krajem osamdesetih napušta zemlju i odlazi u Italiju. Ondje je pokrenuo vlastiti biznis, proizvodnju namještaja i elemenata za enterijere. Dobro je razvio posao, a njegova firma imala je unosne poslove po cijeloj Evropi. Nakon više od dvadeset godina uspješnog poslovanja i komotnog života, tamam kad je trebao uživati u svemu što je izgradio, Enver sa suprugom Fatimom, Pribojkom, 2010. godine napušta Italiju, Evropsku uniju, sigurnost i komfor, i dolazi u Sokoloviće. Da živi, stari i ostane u selu u kojem nije rođen

. Podsjećanja radi, treba spomenuti da su na posljednjim parlamentarnim izborima naprednjaci i radikali u Srbiji osvojili 56%, a s Dačićevim, odnosno Miloševićevim socijalistima gotovo 70% glasova. Dakle, građani Srbije politiku negiranja genocida nad Bošnjacima i dalje podržavaju. Rijetki političari koji stvari nazivaju pravim imenom sve manje su popularni. Tako, recimo, na izborima za Skupštinu Grada Beograda održanim ove godine LDP Čedomira Jovanovića ni izbliza nije uspio prijeći izborni prag