Bezmalo mjesec od početka krize uzrokovane pandemijom virusa korona sa svih strana dopiru glasovi protkani dovama i molitvama, željama i težnjama, da sve ovo prođe i da se vratimo u normalu, odnosno u normalan život koji smo živjeli prije pandemije. Međutim, nije li baš sada, kada društvom prevladava baš ta želja vezana za povratak u “normalu”, trenutak da se zapitamo: Da li je, zaista, sve ono što je činilo naš životni stil prije pandemije bilo normalno
Druga je strana i to što smo konačno shvatili koliko nam znači komad zemlje koji godinama nismo obrađivali uljuljkani u sigurnost redovnih mjesečnih primanja uvjereni da se to ne isplati! Druga je strana i to da smo dobili priliku da shvatimo da nismo ovisnici o svim onim stvarima za koje smo mislili da bez njih ne možemo
Trebamo biti svjesni da online nastava nije isto što i klasična nastava. Ne trebamo razmišljati u kategorijama časa od 45 minuta. To samo stvara mentalnu blokadu. Mi, nastavnici, moramo u online nastavi raditi ono što se od nas očekuje i u klasičnoj nastavi, ali što se često preskoči praktičnosti radi. Imamo priliku da lekciju destiliramo i učenicima serviramo esenciju onoga što trebaju usvojiti. To na prvi pogled može zvučati naporno, ali zapravo oslobađa nastavnike okova forme nastavnog časa, a time dopušta protok kreativnosti
“Nema sumnje da je Sudijev komentar najvažnija knjiga koja je do sada napisana o Hafizovoj poeziji. U toku skoro tri stotine i pedeset godina, koliko prolazi od trenutka nastanka ovog djela, ovaj komentar predstavljao je jednu od najvažnijih knjiga u cjelokupnom procesu predstavljanja jedne od najistaknutijih epoha iranske književnosti i u cijelosti zaslužuje da se o nju okoriste i Iranci”
Svijet prolaznosti napušta 1712. godine i biva ukopan odmah do mezara čuvenog tumača Mesnevije Sarı Abdullah-efendije, na mezaristanu Topkapı Maltepe. Na dvor nije stigao ponajprije zbog činjenice da su dvorskim pjesničkim položajima vladali članovi dvorskog pjesničkog klana koji je u Sabitu vidio opasnost. Pokazat će to i vrijeme. Danas se o Sabitovoj poeziji pišu magistarske teze i doktorske disertacije širom Turske, a književna kritika ovog pjesnika svrstava među najznačajnije pjesnike 17. stoljeća
“Za mene, na simboličkoj ravni, najvažnije da smo uspjeli sačuvati nešto bosansko u vrijeme kad se sve s tim predznakom nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo kao stanovnici iz Ustava, pridjev bosanski pobrisan je čak i iz naziva gradova i drugih toponima, uporno nam ga nastoje pobrisati i iz imena jezika, a rade na tome da se pobriše i iz imena domovine. Činim sve da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog srcolikog oblika 'naše kuće', da ga učinimo dragim i poželjnim svakom stanovniku naše zemlje, onako kako je to stoljećima bilo”
Zanimljivo je da je, dok je Derviš-paša vojevao, s Porte krenula odluka o njegovom imenovanju vezirom. Nažalost, vijest o promaknuću nije dočekao. Noć prije pogibije spjevao je ovaj stih: “Sudbina se promijeniti neće čak ni ako hiljadu uzdaha / Il' zbog šukra ili žalbe kakve ka slobodi krenu poput daha”
Koliko znamo o tom briljantnom fizičaru, geografu, kartografu, historičaru, izumitelju, slikaru, navigatoru, agronomu, dramskom scenaristi, sultanskom savjetniku i sabesjedniku, vitezu, mačevaocu, oružaru, minijaturisti po kojem se danas zove jedan poseban stil u osmanskoj umjetnosti i matematičaru kojem se na raznim svjetskim univerzitetima priznaje doprinos razvoju matematike
U posljednja tri desetljeća nestale su velike bošnjačke izdavačke kuće, a veliki broj časopisa je i nastao i nestao. Stječe se dojam da Bošnjacima nije nedostajalo kvaliteta, ali ono što nedostaje jeste zasigurno kontinuitet. Novopokrenuti magazin za kulturu i društvo “Biserje”, za sada na portalu kao elektronski, a u dogledno vrijeme i kao printani medij, predstavlja novu platformu na kojoj se mogu naći svi dobrohotni, bez obzira na njihovo političko i ideološko uvjerenje, a koji su spremni uložiti vlastitu energiju za promicanje bošnjačke tradicije, bosanskoga jezika i savremene bošnjačke političke misli
Iza sebe je ostavio brojne zadužbine širom carstva. U Bosni je gradio mostove i džamije, po Stambolu i Šamu džamije, medrese i česme. Trajno dobro, reklo bi se. O njemu su pjevali najpoznatiji osmanski pjesnici, opisivali ga najznačajniji povjesničari i pisci hronika. Pa ipak, možda su ga najkvalitetnije opisala njegova djela u kojim se krije i poruka našoj generaciji: Ma koliko bili uspješni i moćni, i ma gdje da živjeli, nemojte zaboraviti odakle ste potekli. Pomozite svom narodu, investirajte, gradite, podržavajte i ponosite se svojim porijeklom
