Ljekare ćemo zaštititi od svih onih koji svojim izjavama štete njihovom ugledu
Nažalost, sve je više medijskih istupa vezanih za KCUS, i što je najtužnije neistinitih. Žrtve su ugledni, vrijedni ljekari, koji časno rade svoj posao
Nažalost, sve je više medijskih istupa vezanih za KCUS, i što je najtužnije neistinitih. Žrtve su ugledni, vrijedni ljekari, koji časno rade svoj posao
“Kazahstan gleda na Bosnu i Hercegovinu kao na most u jugoistočnom dijelu Evrope. I ne samo to. Narod u Bosni razlikuje se od ostalih naroda u regiji i dosta je sličan našem narodu. Iskreno se nadam da će ova knjiga biti interesantna čitaocima u Bosni i Hercegovini. Kazahstanska poslovica kaže: ‘S mnogo prijatelja i putevi vam se šire’”
Prof. dr. Džemil Omerović, šef Klinike za ortopediju i traumatologiju KCUS-a, rekao je da je veoma sretan i ponosan zbog jubileja. “Treba napomenuti da je Klinika za ortopediju i traumatologiju proizišla iz Hirurške klinike u Sarajevu, koja je formirana odmah poslije Drugog svjetskog rata. Godine 1959. formiran je traumatološki odjel, koji je preteča traumatološke klinike, koju je osnovao dr. Ivo Marinović, a ujedinjenje Klinike za ortopediju i Klinike za traumatologiju uslijedilo je odlukom menadžmenta 1995. godine”
“Za sve je kriv goraždanski muftija Remzija ef. Pitić. On se u tom periodu, kada smo se odlučivali hoćemo li započeti ovaj posao, spremao za hadž. ‘Ja idem na hadž, a ako Bog da, kad se vratim, hoću da su temelji zakopani’, rekao nam je muftija. To nam je bila inicijalna kapisla. Napravili smo sve pripremne radnje, samo smo njega čekali da se vrati s hadža i prouči dovu kako bismo s hajrom krenuli u ovaj posao. A bezbeli nas je i na hadžu spomenuo i sjetio nas se dovom”
"Adil je bio plemić i revolucionar, borac protiv fašizma i borac za slobodu, visoki državni funkcioner koji nije pristajao na autoritarno ograničenje slobode za koju se borio i ograničenje prava na ravnopravnost naroda i zemlje kojima je pripadao. Odlučuje se na neizvjesnost političke emigracije, institucionalizirani glas bosanske i bošnjačke političke alternative u Evropi, kao i liberalne, pluralne, demokratske Evrope u BiH, i neko vrijeme u bivšoj Jugoslaviji. Riječ je o uspješnom poslovnom čovjeku i intelektualcu koji je utemeljio instituciju vrhunskog naučnog i kulturnog značaja, kako u bošnjačkim i bosanskim, tako i u širim, pa i u određenoj mjeri evropskim okvirima”
: Crkva Manastira u Zavali jedini je primjer polupećinske crkve u Bosni i Hercegovini i nalazi se u istoimenom selu u zapadnom dijelu Popovog polja, četrdesetak kilometara južno od Stoca. Mještani kažu da je Manastir dio religijskog, kulturnog i prirodnog konteksta povezanog atrakcijama u Popovom polju kao što su pećina Vjetrenica, ostaci srednjovjekovnih crkava, stara željeznička stanica, kula, niz stambenih objekata u selu Zavala i Trebišnjica, najveća ponornica u Evropi
Za vrijeme njegovog boravka i službovanja kao desna ruka Benjamina Kallaya mnoge je stvari u Bosni napravio i uredio, posebno odnose među vjerskim zajednicama i među ovim našim nacijama. Veoma je dobro poznavao naš jezik, poznavao je i strane jezike, bio je radoznao i obrazovan i školovan čovjek. Ono što je on činio za Bosnu i Hercegovinu tada, tim putem bi trebalo danas nastaviti. Bio je senzibilan za naše nacionalne i religijske razlike”
Bilo je perioda u povijesti naše domovine Bosne i Hercegovine kada su pojedini krajevi bili bez ljudi, opustošeni, da li zbog ratova, da li zbog kuge koja je vladala. Ali, narod se uvijek vraćao i ponovo zanavljao život. Kratak je ovo period da bismo mi sada donosili sudove šta će se desiti u budućnosti, ali, u svakom slučaju smatram da je važno da se ono što se zove pamćenje, tradicija pamćenja svih naroda u Bosni i Hercegovini, očuva, a dobar primjer je i obnova džamija poput Aladže i Ferhadije, koje su nekada bile stoljećima tu i okupljale naš svijet“
“ U selu se uveliko priča o tome. Tu je prije bio rudnik. Moja je mati rodom iz Borovice i njena je baba tu radila u rudniku, to je sve što znam. Ali ni nama niko ništa ne govori. Muž i ja smo se vratili iz Njemačke, mislili smo da će ovaj kraj možda malo i oživjeti, ali, bogami, ništa. Bavimo se uglavnom stočarstvom, pomalo poljoprivredom, ali sve je to slabo. A ovdje je priroda, čist zrak, divan ambijent. Kad bi otvorili ovdje rudnik i kad bi bilo posla, ja šta bi se ljudi vratilo”
U ovom slučaju najveći je problem što je Federalna agencija za državnu službu, nakon što joj je poslan zahtjev iz kabineta premijera da raspiše dva konkursa, za ovo čekala petnaest dana. Tako da se ispostavilo da smo mi to uradili poslije zaključka Skupštine, što nije tačno. Tu onda počinju prozivanja i problemi”