fbpx

“Mislim da smo uspjeli pronaći gotovo sve što postoji od video i audioarhiva o Nedžadu Ibrišimoviću. To je bio ogroman posao i jako sam zahvalan ljudima koji su nam otkrivali snimke za koje nismo ni znali da postoje. Kada smo dobili uvid u arhivsku građu, napravili smo plan o tome ko su ljudi koji bi mogli na najbolji način govoriti o životu i djelu Nedžada Ibrišimovića. Prvi put u mojoj karijeri mi se desilo da su svi koje sam pozvao bili oduševljeni što će učestvovati u toj priči”

“Ovo je prvi biografski film urađen na ovaj način. Iako se u filmu spominju i Ibrišimovićevo slikarstvo i kiparstvo, ipak smo odlučili da fokus stavimo na njegovo književno djelo. Željeli smo da film bude što vjerodostojniji, pa smo uključili ljude koje je Ibrišimović tokom života veoma volio i s njima se družio. Smatrali smo da nam takvi ljudi mogu iz prve ruke govoriti o njemu i kao o čovjeku i kao o umjetniku”, kazala je scenaristica Alema Kazazić

“Nekako je slučaj da mediji polahko odustaju, na izvjestan način, od ove priče, pa je Savez bošnjačkih nevladinih organizacija odlučio da realizira ovaj projekt u želji da za buduće generacije ostane sjećanje i uspomena na lik i djelo nane Fate. I ne samo to, nego da i na ovaj način, u formi filma, skrenemo pažnju domaće i svjetske javnosti na njenu borbu protiv diskriminacije, protiv nepravde koja joj se sistematski čini u manjem bosanskohercegovačkom entitetu od vlasti RS-a, koja, evo, više od dvije decenije ne želi da ukloni bespravno sagrađenu crkvu”

“Bošnjaci počesto ne djeluju jedinstveno, ali kada je država u pitanju, kada osjete da je njena opstojnost narušena, tada pokazuju zavidnu razinu kolektiviteta i zajedništva. Upravo takvu atmosferu svjedočimo ovih dana, što se posebno vidi u odzivu na obilježavanje 1. marta”, rekao je glavni urednik sedmičnika Stav i Edicije “Bošnjaci” Filip Mursel Begović

“Dužni smo da pored vjere gajimo i našu kulturu i tradiciju, sve ono što čini naš identitet. Tu je, naravno, i bosanski jezik kao neizostavna spona svega ovoga. Mi ćemo se i u budućnosti boriti, a to već činimo i kroz mektepsku nastavu, gdje maksimalno nastojimo s našom djecom pričati bosanski jezik. Kada sve saberemo i oduzmemo, Islamska zajednica je ta koja čuva identitet Bošnjaka u dijaspori. Mnogo bosanskih, zavičajnih, sportskih i kulturnih udruženja i klubova koji su ranije postojali ugasili su se iz sebi svojstvenih razloga. Međutim, Islamska zajednica ostaje kao krajnja instanca koja mora preuzeti brigu o čuvanju identiteta. I, hvala Bogu, neprestano jača i povećava svoje članstvo”

Kada smo drugi put bili kandidati, tada je kandidat bio i turski grad Kayseri. Na Skupštini Evropskog olimpijskog komiteta koja je bila 2012. godine potpredsjednik Turskog olimpijskog komiteta mi je prišao i rekao da će Turska odustati od kandidature za organizaciju EYOF-a, tako da je Bosna i Hercegovina ostala jedina, te je formalno prošla kao jedini kandidat za organizaciju EYOF-a 2017. godine. Oni su odustali kako bismo mi sigurno mogli dobiti EYOF”

“Danas imate narative koji govore da su Bošnjaci konstruirali nekakav bogumilski mit, što je apsolutna besmislica. To je podvala koja je zasnovana na ideološkim, a ne na činjeničnim osnovama. Lingvisti su, uz historičare, dosad najviše doprinijeli rasvjetljavanju ovog perioda, a, uz ova, potrebna su nam još i valjana književnokritička, antropološka, etnološka istraživanja. Naš nemar prema ovom kulturnom naslijeđu potvrđuje i činjenica da mi do danas nemamo transkripciju bosanske verzije Aleksandride, koja se trenutno nalazi u Berlinu, a ovaj viteški roman mogao bi biti odlično štivo za naše srednjoškolce”

“Žalosno je da potpuno jasne i eksplicitne činjenice o agresivnim pohodima na našu državu moramo uvijek iznova ponavljati, no, bez obzira na takvo stanje, pozitivna strana ove priče jeste da imamo intelektualce i akademike koji su svjesni ovog zadataka koji se stalno stavlja pred nas. S ovom pričom oko toga da li je bila agresija ili građanski rat treba konačno jednom za sva vremena završiti, makar ovdje u Sarajevu i ostalom dijelu Bosne i Hercegovine gdje su Bošnjaci većina”, ocijenio je Mulaosmanović

Radenko Abazović odluči da se priključi Armiji RBiH. Samo nekoliko dana nakon toga, u velikim i dramatičnim bitkama na Stupu Abazović gine kao član posade našeg transportera. To je bila nevjerovatna situacija. Transporter je bio u borbi, a minobacačka granata s položaja Vojske RS, dok se transporter kretao velikom brzinom, uletjela je kroz otvor, kupolu transportera i ubila čitavu posadu. A što je još više nevjerovatno – Radenka Abazovića ukopali su u onaj isti grob koji je on samo nekoliko dana prije toga iskopao”

Bosna i Hercegovina jedinstvena je zemlja zato što tu žive izuzetno zanimljivi ljudi, duševni i, baš od svih balkanskih zemalja, jedino narod u Bosni i Hercegovini liči na kazahstanski narod. Kada je riječ o narodu, imamo mnogo sličnosti. Isto kao i u Bosni, u Kazahstanu su ljudi vrlo otvoreni, vrlo duševni i gostoprimljivi. Kao i u Kazahstanu, tako i u Bosni, ljudi ne gledaju na novac i to im nije prepreka da se druže, odmaraju i piju kahvu sa svojim prijateljima”