Tanović tu ima ulogu omekšivača, poznate ličnosti koja treba svojim ugledom smekšati ne srce (jer građani su migrante dočeli i više neko humano) već pamet ovdašnjih ljudi kako bi mirno prihvatili scenarij koji bi se mogao okarakterizirati kao usporeno kolektivno samoubistvo te da skrene pažnju s istinskih generatora migrantskog problema, a koji se nalaze i zapadno i istočno od Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.
Jasno je da svako sa zrncem razuma želi na ASU slušati predavanja umjetnika koji je dobio Oskara ili čuti više o iskustvima osobe koja je bila dio tima nagrađenog Pulitzerom, ali ipak postoje neki propisi, pravila koja taj akademski put reguliraju. Ime i status to nisu i tu nema izuzetaka ili jarana. Barem ih ne bi trebalo biti.
Zbog izrazito siromašne postratne televizijske produkcije u državama regije, koje tek u posljednjem periodu dokazuju da mogu proizvesti kvalitetne dramske serijale, konkurs HBO-a odjeknuo je poput bombe pa je pristiglo čak 570 prijava. Na koncu su izabrana dva scenarija, među njima Uspjeh Marjana Alčevskog, snimljen u režiji Danisa Tanovića
Ponavlja se tako igra vazda pobunjenih Srba, a pobunjeni su sto i kusur godina. Ponekad se pobuna realizira igrom divljaštva poput atentata i barikada, a ponekad igrom referenduma i zloupotrebom institucija koje su dobili također divljaštvom
