fbpx

S početkom septembra počela je nastava u novoosnovanoj Medresi “Ibrahim ef. Maglajlić” u Banjoj Luci. Time je u ovom gradu obnovljen rad jedne klasične škole orijentalno-islamskog tipa nakon osam decenija, koliko je prošlo od zatvaranja posljednje banjalučke medrese. Školsku 2020/2021. pohađa mješovito odjeljenje od 22 učenika i učenice, a dolaze iz Banje Luke, Doboja, Prnjavora, Prijedora...

Bosanski historičari na osmanskom jeziku sve do osamnaestog stoljeća bavili su se isključivo svjetskom historijom. Tek od tog stoljeća, koje je ostalo dosta zatamnjeno, javlja se određen broj istraživača, koji se osvrću na događaje u Bosni toga vremena. Koliko se dosada znade, prvi od njih bio je Omer Novljanin, poznat kao Omer-efendija iz Novog, koji je napisao hroniku događaja u Bosni 1736.–1739. godine. Njegov ugao zanimanja je posebno Boj pod Banja Lukom 1737. godine, našim svekolikim nemarom skrajnut, iako je imao neprocjenjiv značaj za Bosnu. I pored toga što su mnogi kasniji historičari i istraživači toga vremena, istina fragmentarno, s različitih aspekata posmatrali ovu bitku – o njoj se nije dovoljno znalo

Paoru iz sela Bakinci kod Laktaša zapalo je, nažalost, da određuje sudbinu kako Bosne i Hercegovine, tako i Banje Luke, šehera o čijim je ulicama i mahalama do rata samo sanjao orući očevim traktorom livade po Lijevče polju. Šehera čiju historiju uopće ne poznaje, a i ono malo što zna iskrivljava i omalovažava u izljevima huje. Stoga ćemo ga, nakratko, podsjetiti na historiju grada koji je imao i Donji i Gornji Šeher, grada koji su stvorili muslimani. Njihove će potomke Bošnjake, 500 godina kasnije, iz grada istjerivati današnji Dodikovi politički saveznici u crvenim kombijima. I koliko god mislili da su uspjeli, Banja Luka će uvijek biti šeher. I uvijek bosanskohercegovačka

Potpuno je isto i s raznim borcima za inkluzivnost u obrazovanju čije agende ne sežu van teritorija s bošnjačkom većinom pa nekako uspijevaju da ne vide brutalnu obrazovnu diskriminaciju bošnjačke djece u manjem bh. entitetu, ili s onima koji se, poput žalosnog primjera u Jajcu, bore protiv fenomena “dvije škole pod jednim krovom” tako što će bošnjačku djecu zadržati pod hrvatskim “krovom”, tj. onemogućiti im da se obrazuju kroz nastavni plan i program na bosanskom jeziku.

S Fahrudinom Radončićem bio je suvlasnik firme “President nekretnine”, koja je kupila zemljište stare željezničke stanice u Tuzli za izgradnju objekta, ali zbog negativnih komentara, koji Radončiću nisu išli u prilog, jer je u to vrijeme tek ulazio u političke vode, Mišković je “nestao” iz kombinacija za Tuzlu, a Radončić je objekt izgradio uz pomoć UniCredit banke i Selvera Oruča, vlasnika trgovačke firme “Robot”.