fbpx

Hadži Ahmed ef. Kadić najstariji je imam na području Medžlisa Islamske zajednice Visoko. Ovih je dana ukoračio u 88. godinu života. Pedesetak je godina obavljao imamsku misiju u Kalićima i Bradvama, a po odlasku u penziju, već 22 godine, mujezin je i desna ruka imama u Donjem Moštru. Od imama iz njegove generacije još je živ Šaban ef. Šemić iz Zagrađa kod Kaknja

Sabahudin Pezić demobilizirani je branitelj Bosne i Hercegovine, invalid, amputirac, otac petero djece, pet djevojaka, i dosadašnji nosilac gotovo svih seoskih funkcija. Punih 25 godina bio je mutevelija tamošnjeg džemata, pa 20 godina predsjednik mjesne zajednice, a od 1990. predsjednik je mjesnog odbora SDA

“U agresiji na BiH poginuo mi je sin Ibrahim. Imao je 39 godina, suprugu i dvoje dice. Ranjen je bio na Bijelom Bučju. Pošto je bio najstariji u svojoj jedinici, od milja su ga zvali Babo. Dok su ga nosili u bolnicu, govorio im je da čuvaju namaz i, ako mu sin bude imao muško dite, da mu da ime Abdulaziz. To ime imao je njegov veliki prijatelj i saborac. Ta mu je želja i ispunjena. Sada taj njegov unuk, a moj praunuk Abdulaziz završava medresu. Četvero moje praunučadi završilo je medresu”

U dvorištu porodične kuće 1997. godine sagradio je tekiju. Prije toga oko 20 godina u kući je organizirao mevlude, zikr. I tada je dolazila ulema sa svih strana. Tekija može primiti oko 600 osoba. Zikr se obavlja uoči petka i uoči ponedjeljka, a priređuju se i mevludi, Jevmul-ašura, Lejletul-miradž, Lejletul-regaib... U tekiji se obavljaju teravih-namaz i bajram-namaz. Tekiju su posjetili reisul-uleme i Mustafa ef. Cerić i Husein ef. Kavazović. O tekiji šejh Sirrija ef. kaže: “Gradeći tekiju, ni od koga nisam tražio sredstva, a bilo je ljudi koji su mi pomogli u građevinskom materijalu. Allah mi je dao kuveta da to privedem kraju”

Baveći se biznisom u Sarajevu, u kojem žive i rade od Agresije na Bosnu i Hercegovinu, Bilal i Jusuf Memišević uložili su značajna sredstva u obnovu roditeljskog imanja u Omeragićima kod Višegrada. Njihovi roditelji Habib i Advija svirepo su ubijeni krajem maja 1992. na kućnom pragu. Sada Bilal i Jusuf Memišević grade šehidsko spomen-obilježje nasred rodnih Omeragića

Do Lukomira smo putovali iz pravca Konjica. Nažalost, još uvijek putna komunikacija ne prati važnost povezivanja ovog sela sa središtem općine, a izlet u ovo najvisočije selo u Bosni i Hercegovini, čija je većina kuća pod zaštitom države, mogao bi biti brend u turističkoj ponudi grada Konjica

Želja joj je da njeno sjećanje na ratne strahote iz Drugog svjetskog rata u rodnom Priboju ne ode s njom u mezar. Najviše vremena provodi u ibadetu, razmišljanju o budućem svijetu i ponovnom susretu sa sinovima koji su relativno mladi preselili na ahiret. Od skromne penzije štedi kako bi davala svoje priloge za izgradnju i obnovu džamija i pomagala sirotinju