Porodica je iznad svega. Preporuka je naša da što više vremena koristimo u porodičnom ambijentu. Tako je Rijaset i kazao, sve naše namaze i teravije klanjat ćemo sa svojim porodicama, u svojim kućama, iftarit ćemo sa svojim porodicama. Tako da se nikada ne zna šta je za čovjeka dobro, a šta loše. Trebamo iskoristiti priliku da sa svojim porodicama provedemo što više vremena, ističe ef. Peštalić
“Duboko u kanjonu Zelenog Jadra, na kraškoj stijeni koju obavija rijeka, nalaze se ruševine tvrđave s četverokutnim kulama koja je sredinom 15. stoljeća imala i svoj upravni kotar koji se zvao Trebotić. U pisanim izvorima spomenut je samo u osmanskim defterima iz 1468/69. i 1485. godine. Nalazi se na prilično nepristupačnom terenu, skriven u prirodi i teško vidljiv”
Nakon proglašenja pandemije virusa korona, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica najavilo je podršku povratnicima i u proljetnoj i jesenjoj sjetvi, te podršku svakom zaposlenom u plaćanju doprinosa tri mjeseca
Mnoge su majke umrle a da nisu dočekale da pronađu svoje voljene i dostojanstveno ih ukopaju u mezarju Memorijalnog centra “Srebrenica – Potočari”. Zajedničko Timi, Rasemi, Fati, Zejni, Hatidži i mnogim drugima jeste da su bile istinske heroine i svaka je na svoj način govorila o Genocidu. Bile su svjedoci, a živjele su živote satkane od uspomena
Iako kapital i privreda po pravilu ne poznaju nacionalnost, u rudnicima i Fabrici za pocinčavanje zaposleni su radnici srpske nacionalnosti, kao i u nekim drugim. S povratkom Bošnjaka u Srebrenicu svoje pogone otvarale su i firme čije je sjedište u Federaciji BiH, kao što su “Prevent”, “Alma Ras”, “Klas”, “Bos-Agro Food” i druge. Ove firme uglavnom su, kada je u pitanju nacionalna struktura uposlenih, multietnične
“Pripreme su tekle ubrzano, a djeca su vrijedno vježbala. Mi, Srebreničani, muku smo mučili da pronađemo odgovarajuće rekvizite za tačke koje su djeca pripremala. Ipak, sve se uspjelo završiti. Nakon posjete Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari, djeca su iz centra grada poslala poruku pjesmom Hajmo, Bosno i u zrak pustili svi zajedno žute i plave balone. Znali smo da će na obilježavanju biti dosta ljudi, ali da će biti oko hiljadu, to nismo očekivali”
“Udrč planina bila je nada za veliki broj Srebreničana koji su nakon pada zaštićene zone UN a Srebrenica pod kontrolu tzv. Vojske Republike Srpske pokušavali da se domognu planine.” Osmanović kaže da je jedan dio Srebreničana ostao određeno vrijeme na planini Udrč, gdje su se krili od srpskih jedinica koje su pretresale teren nakon pada Srebrenice. Iza Srebreničana koji su boravili ili su ubijeni na Udrču ostali su mnogi predmeti razbacani po šumi kao što je obuća, ostaci odjeće, posuđa, konzervi i drugo
Čaršijsku ili Selmanagića džamiju porušila je srpska vojska, predvođena zločincem Ratkom Mladićem, 16. jula 1995. godine do temelja, a 1997. godine teškom mehanizacijom ostaci džamije odvezeni su na lokaciju ispod gradske pivnice. Po odluci Izvršnog odbora Medžlisa IZ Srebrenica, obnovljena džamija nosi ime po Ahmedu ef. Smajloviću. Međutim, u narodu je ostala poznata po imenu Čaršijska džamija
Ogorčenje roditelja bošnjačkih učenika dodatno je pojačano kada je objavljena prepiska lokalnog pravoslavnog sveštenika s učenicima Prve osnovne škole Srebrenica koji na fotografiji za sebe tvrde da su “braća četnici”. Sveštenik Aleksandar Mlađenović učenicima koji su u školi pozirali s četničkim obilježjima poručio je da će ih uvijek podržati “protiv neprijatelja”
Tu se zapravo dešava jedan paradoks da se od čelnika Republike Srpske nipodoštava postojanje Bosne i Hercegovine kao države prije Dejtona, ali veoma rado se pozivaju na zakone donesene u vrijeme Narodne Republike Bosne i Hercegovine, tačnije na Zakon o agrarnoj reformi. Zakonom o agrarnoj reformi ogromne površine obradivog zemljišta, šuma, prirodnih bogatstava oduzete su od građana, pretežno bošnjačke nacionalnosti, i predate u ruke države. Sada ovim zakonom sva imovina koja je oduzeta tim zakonom postaje vlasništvo entiteta Republika Srpska
