Prije vojne akcije “Izvor mira”, turska vojska izvršila je dvije operacije pod imenom “Štit Eufrata” i “Maslinova grana”, kada je na sjeveru Sirije područje od četiri hiljade kvadratnih kilometara očišćeno od terorističkih organizacija PKK, YPG i ISIL, te su započete civilne aktivnosti za normalizaciju života
Riječ je jednostavno o sitnoj pakosti rođenoj iz očaja vlastite propasti, o potrebi da se pokvare odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine, o signaliziranju svoje podobnosti i klijentističke nagodnosti stranim centrima i sponzorima koji nisu naklonjeni Turskoj i istovremenom označavanju SDA kao problematične.
Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti
Hrvatska je zemlja koja ne poštuje odluke Međunarodnog arbitražnog suda u graničnom sporu sa Slovenijom, ne poštuje odluku Haškog suda kojom su pojedini visoki čelnici HDZ-a osuđeni za UZP prema BiH. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, nema riješena granična pitanja ni s jednim susjedom izuzev Mađarske, pošto je državnu granicu s njom naslijedila od bivše SFRJ.
Saied je tokom svoje kampanje branio određeni politički sistem koji ima za cilj vratiti vlast narodu kroz ono što naziva “izravnom demokratijom”. Njegov je prijedlog da se reformira sistem tako da nestanu stranke i sam Parlament, a da se umjesto toga uspostave lokalni odbori. Sistem se ne temelji na ideologijama. Ti bi odbori, zauzvrat, birali svoje regionalne predstavnike, a iz njih bi nastali nacionalni odbori.
Dan je neuobičajeno miran, bez razmjene vatre na inače vazda uzavreloj liniji. Naime, tog jutra jedan od četnika, znan iz Tuzle Karanu i meni, a i mi njemu, počeo me je imenom dozivati. Odazvao sam se. Zamolio je, ako ikako možemo, da tog dana ne pucamo, jer rodio mu se sin, želio bi to proslaviti i dodao da ni oni, ako im udovoljimo, neće do kraja smjene otvarati vatru na nas. Okrećem se prema Karanu, jer komandir je voda, i pokretom glave pitam šta da radimo
Kad smo bili u Egiptu Ajnuša i ja, vratili smo se s mnogo uspomena, u duši i u prtljagu. Bilo je tu i raznovrsnih skarabeja od srebra i plavog kamena. Naušnice. Prsten. Privjesak. Kupljeni su ispred piramida ili na najvećem otvorenom bazaru na svijetu – Han el Halili
Krajem godine 1968. sjedio sam u “Tingl-Tanglu” s Josipom Prudeusom kad se pojaviše Ružica Orešković s Điđijem, za kojeg nikad nisam shvatio čime se zapravo bavi, i Salih Alić, o kojem tek zadnjih mjeseci saznajem ko je i što je nekoć bio. Bio je, ukratko, jedan od onih “uništenih i odbačenih pjesnika”, koji je tumarao po Zagrebu potpuno osamljen i tužan. I za njega su rijetki, koji su ga nekoć poznavali kao pjesnika, vjerovali da je davno otputovao na onu stranu svijeta
Jedna od glavnih tema ovog broja Stava je i operacija turskih vojnih snaga nazvana „Izvor mira“. Dopisnik Stava iz Turske piše o tome kako je akcija turske vojske ujedinila komunjare, naciste i cioniste te poentira: „Koliki ološ treba biti da bi se tridesetak miliona ljudi, koji žive u četiri vrlo različite države, govore četiri različita jezika, glasaju za vrlo različite političke opcije i partije, gurnulo pod kišobran jedne staljinističke nazovipartije, koja politiku “vodi” ubijajući civile često omraženim metodom, bombašima samoubicama?“
Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”
