Bez obzira na kontroverze i na brojne kritičke i argumentirane tekstove i knjige napisane o njegovom političkom i znanstvenom djelovanju, Muhamed Filipović ostat će upamćen kao simbol pameti, znanja, begovskog i akademskog dostojanstva, bošnjačkog nacionalnog preporoda, vraćanja nacionalnog imena, prkosa i otpora svakoj vlasti i autoritetu. Njegova smrt predstavlja i svojevrsni kraj jednog vremena
Snimak jeste ukazao na prisustvo korova u jednoj političkoj bašči, no same su reakcije pokazale da mnogi namjeravaju da vrištanjem i upiranjem prstom na korov opravdaju svoju želju da uzduž i poprijeko preoru čitavu bašču. Tim zlonamjernim kritičarima ne smeta ova ili ona biljka, ma kako štetna bila, njima smeta zelenilo, na njega su oni alergični
"Ako su nekome pronašli Kur'an, kazna im je bila od tri do pet godina veća u centru za ponovno obrazovanje", navodi se u svjedočenju.
Bihaćki Jevreji bili su većinom trgovci i zanatlije. Među bihaćkim Jevrejima bila je i medicinska sestra, apotekarska laborantica, tapetar, geometar, ali i nekoliko ljekara i sudija, te veterinara, profesora i knjigovođa. Godine 1910, kada ih je bilo najviše, u Bihaću je živjelo tek 128 Sefarda i 37 Aškenaza
Onih nekoliko sretnika koji su isplivali iz sivila i koji su nerealni prenapuhani prikaz kako je, evo, vani sjajno i gdje te jedva čekaju – šarena je laža iza koje stoji armija nesretnika koja se teškom mukom bori da ostane na površini, da ne potone
Poluotok, koji se svojim historijskim i prirodnim ljepotama smatra turističkim rajem, danas je postao ruska vojna baza, a ljudi u regiji, čija je ekonomija u potpunosti ovisna o Rusiji, postali su siromašni.
“Djeco draga, morate čitati da biste ga upoznali. Ni ja ga, kao majka, nisam poznavala da je bio takav”, započinje devedesetogodišnja Lutvija priču o sinu Mustafi, a svaki put kada mu ime spomene, usne joj se zgrče i zadrhte kao da će odmah zaplakati, pa nastavi pričati, a grč prođe i usne se vrate u nježni osmijeh kakav samo majka može imati dok gleda dijete
Puno ljudi dijeli ovu moju misiju još od 1992. godine. Danas sa mnom rade žene, majke koje su tada bile djevojčice od nekih 18-19 godina, koje su počele raditi na računarima, tada nije bilo puno ljudi koji su to znali. Vodi nas ljubav prema toj populaciji, ne toliko prema ljudima kojih nema nego ljubav prema članovima njihovih porodica koje daju sve od sebe da se konačno i oni smire, da se i za njih rat završi. Za njih rat nije gotov, za ljude koji traže svoje najmilije, a njih je skoro 7.500 hiljada u Bosni i Hercegovini, za te je ljude Agresija u punom jeku. Ne samo zato što ne znaju za sudbinu svojih rođaka nego zato što ih često omalovažavaju, ponižavaju, što ih vrijeđaju
Nedžib Vučelj izuzetno je volio prirodu i Unu, a njegova ljubav i odanost ovoj rijeci i krajiškom podneblju pretočene su u čudesne i vječne trenutke koje su mnogi prepoznali na njegovim fotografijama. Sudjelovao je na stotinama književnih večeri, umjetničkih izložbi i fotosusreta, te objavio četiri zbirke proze i poezije i dvije monografije. Zastupljen je u nekoliko antologija, te školskoj lektiri
Odluka o raspisivanju republičkog referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine jednoglasno je usvojena u Skupštini Bosne i Hercegovine. Za datum održavanja određeni su 29. februar i 1. mart 1992. godine. Odluka je usvojena nakon cjelodnevne rasprave i nakon što su predstavnici Srpske demokratske stranke (SDS) i dio Srba iz drugih stranaka napustili sjednicu. Na sjednici su govorili brojni političari, neki od njih danas su historijske ličnosti kojih više nema na sceni, neki pozitivne, neki negativne, dok su neki od njih i danas bitne političke figure. Kao što je, recimo, Milorad Dodik. U stenogramima s ove historijske sjednice zabilježeni su i Dodikovi govori koji nikad do sada nisu objavljivani
