fbpx

Post by STAV

Knjiga Ja, onaj drugi i drukčiji svijet: uvod u historiju odnosa islama i Zapada autora Ibrahima Kalina istinska je studija izuzetne informativnosti i dubine koja nastoji rasvijetliti dva važna fenomena: odnose islamskog i zapadnog društva u jednom veoma dugom historijskom razdoblju i različite dimenzije slojevite historije tih odnosa. Kalinova studija ni po čemu ne podsjeća na onu vrstu tekstova pisanih s namjerom da čitaoca u nešto uvjere. Ovdje je riječ o knjizi u kojoj autor, inače vrstan mislilac i filozof, nastoji razumjeti susrete islamskog i zapadnog društva, bilo u formi sukoba ili plodonosne saradnje, te ih smjestiti u jedan racionalan okvir. Autor znalački potcrtava kako historija nikada nije nešto što pripada samo prošlosti, već podjednako i našoj sadašnjosti. Samo ono razumijevanje historije koje ne izlazi izvan racionalnih okvira, smatra Kalin, može nam pomoći da gradimo temelje za zdraviju budućnost. Stoga je njegova knjiga ne samo uvod u historiju odnosa islama i Zapada već i svojevrstan uvod u filozofiju historije odnosa dvaju velikih kulturno-civilizacijskih krugova

Kulturno-edukativni centar najveći je i najznačajniji objekt izgrađen u posljednjih dvadeset pet godina na širem području Glamoča. Njega su 28. jula svečano otvorili Husein-efendija Kavazović, reisul-ulema Islamske zajednice u BiH, Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, Ugur Ibrahim Altay, predsjednik Unije gradova i općina turskog svijeta, Salem-efendija Dedović, muftija mostarski, profesor Fahri Solak, generalni sekretar Unije gradova i općina turskog svijeta, Arif Kovačević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Glamoč, i Muhamed efendija Dragolovčanin, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Glamoč

Možda je autor smatrao da će negativnim pozicioniranjem minareta proizvesti blasfemiju, ali to je u ovoj pjesmi ostalo na razini forumaškog diskursa, dakle, u kategorijama koje bosanskohercegovačku književnu produkciju u znatnom određuju u posljednjih dvadesetak godina. Majstor takve književnosti upravo je Stojić, kao predsjednik žirija, ali on ima talenta i uspijeva takav diskurs inkorporirati u vlastiti književni svijet, s povremenim naletima pjesničke izvrsnosti

Bušatlić je posebno istaknuo neodvojivost šerijata i tarikata, znanja i spoznaje, džamije i tekije u visočkom kraju, podsjećajući da je Visoko jedno od mjesta u Bosni gdje je napravljena prvo tekija pa džamija. Stoga je ovaj grad, kako je rekao, dobio svoju duhovnu dimenziju veoma rano. “U Visokom je oduvijek bilo izraženo jedinstvo vjere i nauke, šerijata i tarikata. Mi nemamo zabilježene primjere da je na ovim prostorima ikada bilo sukoba na toj relaciji. To se preplitalo. Mi ovdje imamo imame šejhove – Paloš i Lemeš, zatim muderise šejhove – Husni ef. Numanagić, ali i kadije šejhove – Sulhi ef. Hadžimejlić”

Njegov je utjecaj na narod bio toliki da, kako 1660. godine piše Rusuhi Ismail-dede iz Ankare, “ko god bi mu prišao, bilo od elite ili običnih ljudi, bio bi i protivno svojoj volji privučen snagom njegove ličnosti”. Kakva je bila uloga tekije u Konjević-Polju u pobuni Hamze Balija Bošnjaka? Zbog čega se u literaturi brkaju Hamza-dede Orlović i Hamza Bali Bošnjak Orlović? Možemo li sa sigurnošću reći da je drugi potomak prvog? Kojem je tarikatu pripadala tekija u Konjević-Polju i je li bila rasadnik u širenju hamzevijskog tarikata? Na ova i slična pitanja, nadamo se, dobit ćemo odgovor na naučnom skupu u septembru

Knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića svojevrsni je nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju i kao politički narod. Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao nezaobilazni, čak temeljni (ne i jedini, naravno) sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. S ovim bi se djelom, istina, moglo i trebalo polemizirati. Međutim, sve vrijeme stječe se dojam da je riječ o doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svog identiteta predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa. U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i zapažanjima (Kulturni identitet bosanskih muslimana, Marinko Zekić, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godine, 315 stranica)

Knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića svojevrsni je nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju i kao politički narod. Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao nezaobilazni, čak temeljni (ne i jedini, naravno) sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. S ovim bi se djelom, istina, moglo i trebalo polemizirati. Međutim, sve vrijeme stječe se dojam da je riječ o doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svog identiteta predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa. U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i zapažanjima (Kulturni identitet bosanskih muslimana, Marinko Zekić, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godine, 315 stranica)

Knjiga Kulturni identitet bosanskih muslimana Marinka Zekića svojevrsni je nastavak rada Antuna Hangija u 21. stoljeću. Knjiga je to o običajima i kulturi bosanskih muslimana, s tim da se ovog puta oni uvažavaju i kao politički narod. Zekić piše o Bošnjacima, bošnjačkoj književnosti i kulturi, pozicionirajući islam kao nezaobilazni, čak temeljni (ne i jedini, naravno) sadržaj svega što danas prepoznajemo kao bošnjačko. S ovim bi se djelom, istina, moglo i trebalo polemizirati. Međutim, sve vrijeme stječe se dojam da je riječ o doista iskrenoj i prijateljskoj želji da se Bošnjaci upoznaju iznutra te da se u kompleksnosti svog identiteta predstave drugima. Pritom, ovoj knjizi ne nedostaje akademskog pristupa. U pokušaju da Bošnjake razumije iz kulturološke, etnološke, imagološke, antropološke i sociološke perspektive, Zekić je čitaocu ponudio ogroman broj informacija i pisanih izvora, zajedno s vlastitim promišljanjima i zapažanjima (Kulturni identitet bosanskih muslimana, Marinko Zekić, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godine, 315 stranica)

Prema podacima kojima raspolažemo, trenutno je u izradi opširan naučni rad koji bi trebao redefinirati sintagmu “tekijska ilahija”. Sama konstrukcija “tekijska ilahija” jeste pleonazam, jer su ilahije u pravilu (uz mali broj izuzetaka) nastajale u tekijama. I sama potreba za redefiniranjem konstrukcije “tekijska ilahija” govori u prilog tome da se u aktualnoj muzičkoj produkciji ilahija i kasida napravi odmak od autentičnog registra onoga što prepoznajemo kao bosanske ilahije i kaside. Stoga ćemo u ovom tekstu skrenuti pažnju na projekte novijeg datuma koji su prepoznati kao ilahije i kaside, te ih sagledati iz ugla autentične tekstualne i muzičke tradicije bosanskih ilahija i kasida, u pokušaju da prepoznamo njihovu ukorijenjenost u tradiciji. Posebnu pažnju obratit ćemo na one izvedbe koje su uz ramazanski program emitirane na TV i radijskim stanicama u toku mjeseca ramazana i u danima Bajrama

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!