Proglašenje Sirrijine tekije i turbeta nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i turbeta Huseina Horosanija, vrijedno je priznanje Sirrijinom duhovnom i pisanom naslijeđu, ali i bosanskom tesavvufu uopće. Uz Hadži Sinanovu i tekije u Blagaju i Vukeljićima, tekija na Oglavku četvrti je objekt te vrste proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine
“Ne umanjujući značaj datuma novije povijesti, koji također moraju imati svoje mjesto u hronološkom kalendaru obilježavanja značajnih datuma, mnogi razlozi nameću potrebu da se dužna pažnja posveti i datumima iz ranije prošlosti. Prije svega, prvim pisanim tragovima u povijesti, posebno ako imamo sadržajne i značajne dokumente koji afirmiraju grad u nekom povijesnom kontekstu. Postanak ili osnivanje ili prvi spomen imena u pisanim izvorima, u tom kontekstu, mora imati centralno mjesto u povijesti i obilježavanju važnijih datuma grada”
Nova izdanja Orijentalnog instituta
“Kad me pitaju dokad radim, ja kažem da ne znam, jer zaista ne znam. Ako nisam raspoložen za rad, ne radim. Njima je to nepojmljivo, makar je riječ o privatnom biznisu. Oni ne razumiju koncept ćejfa i meraka, a mi ga primjenjujemo i u poslu. Ja sam samostalni vozač taksija jer sam pobjegao od kapitalizma, od sistema koji čovjeku diktira vrijeme. Kapitalizam upravlja čovjekovim vremenom, a ćejfom se ne može upravljati”
“Tri su elementa koja mogu ujediniti muslimane u Njemačkoj: prvo je islam, kao zajednička identifikacija koju ćemo staviti ispred mezheba i etniciteta; drugo je njemački jezik kao jezik koji nas sve spaja, koji ima svoju bogatu kulturnu baštinu, a na kojem bismo trebali i pisati, govoriti i držati hutbe; i treći element jeste identifikacija s Njemačkom kao državom. To je integrativni model koji bi mogao riješiti mnoge probleme muslimana u Njemačkoj. On ne znači odvajanje Bošnjaka od Sarajeva ili Turaka od Ankare, već upravo podrazumijeva neraskidivu duhovnu vezu s našim centrima. Jedino što taj model dodatno podrazumijeva jeste naša veza s Berlinom”
Prema informacijama kojima raspolažemo, postoji jedna takva inicijativa koja podrazumijeva otvaranje studija islamskih nauka u Beču, na njemačkom jeziku, koji bi djelovao pri Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Realizacija takvog plana bila bi od višestruke koristi, ne samo za Bošnjake na njemačkom govornom području, gdje je najviše rasprostranjena bošnjačka dijaspora, već i za druge muslimane u Evropi. Bošnjaci su, za razliku od drugih, ipak evropski narod ukorijenjen u zapadnoevropski kulturni krug. Pritom su oni bijelci, “nevidljivi” u javnom polju, te se ne suočavaju s problemom rasizma
Jesu li četnici tako pozicionirani u Srbiji da mogu organizirati “lov” na Aličkovića i javno se time hvaliti? Jesu li tako slobodni da organiziraju prijeke sudove? Ako Tužilaštvo Srbije ne pokrene istragu protiv Rabrenovića, bit će jasno da Tužilaštvo Srbije ne smatra Prijeki četnički sud paradržavnom institucijom.
“Jezička tolerancija i demokracija ogledaju se u tome da poštujemo prije svega svoj jezički identitet i integritet, te da imamo vrlo jasne stavove u poštivanju drugih jezičkih identiteta. To je suština jezičke tolerancije. Nije jezička tolerancija u nepoštivanju vlastitog jezika i govorenju da su bosanski, hrvatski i srpski jedan jezik, ili da se radi o zajedničkom jeziku”
Goethe je Divan podijelio u dvanaest knjiga: Zulejha, Hafiz, Knjiga Timur, Knjiga raja... “U ritmu i slikovnom jeziku Divana uvijek je prisutno ono beskrajno, prostranstvo dalekog istoka i bezvremenost sopstvenih uviđanja. Ova staračka lirika toliko je prevazilazila umjetničko shvatanje vijeka da je njena ljepota shvaćena tek stotinjak godina kasnije”, ističe Martini. I zaista, Nijemci su Goetheov Divan “otkrili” tek početkom 20. stoljeća.
Krstaški ratovi predstavljaju jedan od najvećih ideoloških sukoba u povijesti čovječanstva, kao i najveći kulturno-civilizacijski dodir Zapada i Istoka nakon Aleksandrovih pohoda ka Istoku. Koliko se god činilo da su krstaški ratovi stvar prošlosti i da isključivo predstavljaju vjerski sukob i pokušaj kršćanskih zemalja Zapadne Evrope, u to vrijeme ideološki predvođenih Rimokatoličkom crkvom kao vrhovnim vjerskim i svjetovnim suverenom, da oslobode kršćanske svete teritorije na Bliskom istoku, određene epistemološke, metodološke, političke i kulturološke podudarnosti u odnosu na proces globalizacije, vesternizacije i “demokratizacije” islamskog svijeta ukazuju da duh krstaških ratova još živi
