Blagdani ili praznici – kako ko voli – bili su posebna priča. Bili, a danas sve češće ugone strah u kosti. Svaki, pa i onaj koji bi trebao izmamiti najtanahnija osjećanja i emocije – poput Bajrama, recimo – doživljavamo kao “pod ručnom”. Ceste i udesi nam pozobaše mladost, i to najčešće u tim prilikama. A to je bolno i zna biti teško kao crna zemlja
Ramazanski bajram nastupio je 1. ševvala, desetog mjeseca hidžretskog kalendara. Muslimani se ovoga bajrama raduju jer su ispostili mjesec ramazan, obnovili svoja znanja i potvrdili svoju pokornost Bogu Uzvišenom. Ovaj bajram trajao je tri dana.
Sâm Sinan na jednom mjestu veli: “Moje tijelo drhti iz straha od Boga.” Njega biografi predstavljaju kao gaziju, evliju, pīra (duhovni učitelj) i evliju-zaštitnika arhitekata. Sinanova neobična sposobnost da otkrije skrivene izvore vode pod zemljom išla je naruku ovakvim predstavama. Također, vidimo da su sveprisutni izrazi smjernosti koji odlikuju Sinana kao što su “skromni i ponizni sluga” ili “krotki mrav”
Chernobyl, 2019, drama, SAD, 18+, IMDb 9.7/10; autor: Craig Mazin; režiser: Johan Renck; igraju: Jared Harris, Stellan Skarsgård, Emily Watson, Paul Ritter
Bivše plaćene medijske Radončićeve “ubice” po nazovi urbanim portalima moraliziraju nam o bosanstvu i multietičnosti. Bivši omraženi Cerićevi paževi, koji su nakon njegovih eksperimenata u Rijasetu sakupljali mrtve ostatke zdrave pameti, sada su legitimni prvoborci “fine muslimanske gradske raje”. Sve je naopako. I dio uleme je naopačke. Još se usuđuju nazivati avangardom. Za to dobivaju unosne grantove.
Kako predviđa ovaj novi dokument, o pitanjima iz svoje nadležnosti Sandžak bi donosio i zakone i druga opća akta, a Albancima, Bošnjacima, Crnogorcima i Srbima bio bi priznat status konstitutivnih naroda. Pored ovoga, Sandžak bi imao skupštinu, guvernera, vladu, policiju i sudstvo.
Svim vjernicima muslimanima u Bosni i Hercegovini i širom svijeta želimo Bajram šerif mubarek olsun!
U mojoj užoj i široj porodici rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti brojni nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami su im osobito mili. Mjesto okupljanja – porodična kuća. Među mnoštvom vedrih, preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek pokoje blijedo, iscrpljeno i šutljivo. Među njima i moje
Na trenutak mi se učini da bi se, kada bi ta kaderska noć potrajala duže, mnogo toga promijenilo nabolje. Čitam to, zapravo, po licima prisutnih, posebno onih koji se pronađu. Iskreno, čitam to i po samom sebi. A razlozi zbog kojih mi, Bošnjaci, znamo kidati rodbinske veze i kinjiti jedni druge znaju biti tako sitni i bizarni. Teško je preko usta prevaliti ono “halali”. Teško je pružiti ruku. Teško je otići onome ko nama neće ili pomoći onome ko nama leđa okreće
Sjedio sam na obali i posmatrao mjesto na kojem se marisana desila. Razmišljao sam o svojoj (ne)sreći da se uvijek nešto upetlja u vezi s ratom bilo gdje da odem, bilo gdje da pokušam nešto raditi, nađe se neko mjesto na kojem su se sukobile vojske, narodi, civilizacije. Od najranijeg djetinjstva prati me sav taj silni militarizam, a, kako stoje stvari, ništa se neće promijeniti
