fbpx

Post by STAV

„Čović je očito uvjeren da se Evropa, za razliku od '83. godine, kada je grmjelo iz Helsinškog komiteta i drugih institucija za zaštitu ljudskih i građanskih prava, danas lakše pali na takve priče. Isticanjem opasnosti od bošnjačkih namjera u stvaranju nekakve islamske države, Čović zapravo, nastoji toj istoj Evropi nabrzinu zamazati oči, kako bi njegov nedavni orkestralni napad i uvrede na račun evropskih temeljnih institucija što prije bio pospremljen u prostor zaborava“, stoji u članku novog Stava.

Udruženje pčelara brendiralo je krajiški kestenov med, a ono što bi trebalo uraditi u narednom periodu jeste dobijanje oznake izvornosti po kojoj bi određene specifičnosti ovog meda bile prepoznatljive i, kao takve, neponovljive na bilo kom drugom području. Potrebno je uložiti više truda radi očuvanja kestenovih šuma kako bi se med dobiven od kestena iz ovog dijela Bosne i Hercegovine proizvodio i u budućnosti, kaže doc. dr. Melisa Oraščanin

Dolaskom Habsburške monarhije, muslimani se počinju iseljavati iz drugih dijelova današnje Rumunije. Nakon što je sjeverna Dobrudža poslije Rusko-turskog rata (1877–1878) postala dio Rumunije, Islamska zajednica uspjela je sačuvati svoj status. Do promjena dolazi za vrijeme komunističkog režima, kada rumunski muslimani gube određena prava. Nakon revolucije 1989. godine i svrgavanja Čaušeskuovog režima, osnovano je Rumunsko muftijstvo, koje zastupa prava muslimana

Ako pročitamo ovaj Marićkin komentar, nakon što se dobro ismijemo, ne možemo pomisliti ništa drugo nego posumnjati u bilo kakav kredibilitet koji bi Ivana Marić, kao komentatorica dešavanja u lokalnoj sredini, mogla imati.

Noć je. Zakašnjeli prolaznik trči preko ćuprije. Gdje bi u ovo doba mogao zakasniti? I hoće li njegovi koraci biti zabilježeni u kameni tefter ćuprije? Naravno da hoće. Kao što se vraćaju i ljudi iz dana: čovjek u skupom odijelu povraća preko ograde nakon napornog poslovnog objeda. Potom neka porodica iznad koje lebdi balon-dinosaurus. Dolazi i djevojka-leptir. Drukčije je odjevena, ali usne su joj crne. Dugo gleda u vodu, sve dok je mladić ne uhvati za ruku. Odlaze zajedno

Na skupu su sudjelovali prominentni političari i akademski radnici, među kojima i visoki predstavnik Valentin Inzko, Drahoslav Stefanek, šef kancelarije Vijeća Evrope u BiH, Adil Osmanović, ministar civilnih poslova BiH, Semiha Borovac, ministrica za ljudska prava i izbjeglice, Safet Softić, zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne Skupštine BiH, Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva, Semir Efendić, načelnik Općine Novi Grad, Ibrahim Hadžibajrić, načelnik Općine Stari Grad, te brojni ambasadori u Bosni i Hercegovini. Učesnici okruglog stola bili su Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, İbrahim Kalın, glasnogovornik Predsjedništva Republike Turske i savjetnik predsjednika Erdoğana, Oliver Wittke, član Parlamenta Njemačke, Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor književnosti i bivši ministar obrazovanja FBiH, te Timothy John Winter, dekan Muslimanskog koledža Cambridge

Usred kršćanskog, plemićkog groblja jedan turski nišan s harfovima i ajetima, uredan, neoštećen, sačuvan u potpunosti kako ga je njegov vlasnik još za svog života prije više od dvjesto godina uredio i dao da se napiše sav taj dragocjeni sadržaj na deset svjetskih jezika

Posmatrajući brzinu i žestinu ovakvog moralnog posrnuća, izgleda da je bazduljanje fenomen takvog autošovinističkog potencijala da može parirati čak i kusturičenju

Nas to ne čudi jer smo zaista izgubili mjeru, a to možda ponajviše dokazuje slučaj napada na jednu dovu za mir. U dovi upućenoj narodu Turske, Sirije (Šama) i Palestine nema ni prizvuka političkog. Više je od dojma da je pisana u najboljoj namjeri da muslimani, osim brige za svoju obitelj, džemat i zajednicu, dove i za stanje u ummetu. To je i obaveza svakog muslimana na svijetu. Barem je tako oporučio Poslanik islama. Ali, među nama hodaju umišljeni “poslanici”, pa je valjda nemoguće to objasniti zlonamjernicima i kritičarima svake fele koji sada i dovu pretvaraju u mjesto spora.

Katarza u vezi s hrvatskom politikom devedesetih godina, kada i ako do nje dođe, neće biti stvar iznenadnog masovnog prosvjetljenja hrvatskog društva ili srama pred bošnjačkom žrtvom, nego plod mukotrpnog rada hrvatskih političkih predstavnika i javnih ličnosti koji će morati malo-pomalo navikavati hrvatsku javnost na nove političke trendove i obračun s vlastitim historijskim zabludama. Zato je jako bitno da se suzdržimo od omalovažavanja poteza koji idu u tom pravcu. Inače, suzit ćemo prostor i mogućnost da jedan mali korak poput Kolindinog nekada postane i veliki. Međutim, posve je jasno da žrtve ratnog zločina imaju pravo reći da li ih nečija gesta ili izvinjenje zadovoljava ili ne, i to se mora uvažiti. Ovdje govorimo o široj javnosti koja se treba suzdržati nepotrebnih kvalifikacija i uvreda