No, upravo ovakav floskulaški populizam, združen s generalnom ignorancijom većine glasačkog tijela o tome kako zaista Bosna i Hercegovina i njene institucije funkcioniraju, dovode do stalnog fenomena oduševljenja masa najjeftinijim ili najfantastičnijim populističkim izjavama, a zatim sveopćeg razočarenja (pogledati pod Ž. Komšić) kada se takve želje sudare s realnošću.
U videu emitiranom u medijima bliskim Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji i Stranci pravde i pomirenja Muamera Zukorlića, anketirani i sasvim jasno selektirani, svi se sagovornici slažu da Arap džamiju u Novom Pazaru treba obnoviti. Neki čak predlažu da bi možda bilo pametno da se iz temelja napravi nova zato što su zidovi urušeni
Zbog čega se pred svake izbore rađaju novi politički projekti, koje uglavnom pokreću oni koji su do jučer bili kadrovi drugih stranaka? Zašto se kod nas tako često mijenja stranačka pripadnost? Kako to da neki političari, čim se afirmiraju kroz jednu stranku, osjete da joj više ne pripadaju? Da li je zaista riječ o vizionarima koji žele promijeniti svijet ili naprosto svi žele biti prvi? Zašto im je politika jedini izbor, a ni za živu glavu ne žele se baviti nečim drugim
Zanimljivo je i iskustvo s jednom gospođom u poodmaklim godinama. Pitala me je ima li kod mene kupiti Kur’an, ali “onaj pravi”. Eto ga, de, sad ima pravi i krivi, kontao sam u sebi i na kraju zatražio objašnjenje. Gospođa je bila jasna: ona ne zna učiti u Kur’anu, pa kad ima priliku, prati mukabelu, i to na transkripciji arapskog teksta na latinici. Prateći, tako, zamijetila je grešku i silno bi željela naći “pravi” Kur’an, odnosno njegovu pravu transkripciju
Dok sam čekao u redu u samoposluzi i “nako” prevrtao po novčaniku, zagledah se u sve te silne propusnice i shvatih da od dana kada sam ih kupio nijednom nisam otišao ni na jednu od tih lokacija, u sve te muzeje i galerije o kojima sam nekada mogao samo sanjati. A još do prije desetak godina u totalnoj besparici nalazio sam načina da se uguram unutra, molio ljude na izlazu da mi daju svoju kartu, danima obijao oko muzeja
Nakon formiranja referendumskog pitanja i obavljenog prikupljanja potpisa, slijedi provjera njihove vjerodostojnosti. Sabor ili Vlada mogu i trebaju zahtijevati ocjenu ustavnosti te prije raspisivanja referenduma sačekati pravorijek Ustavnog suda. Ako Ustavni sud ne nađe primjedbe na integralni tekst referendumskih pitanja, Hrvatska počinje voziti unatrag. Moglo bi se reći da se radi o nastavku konzervativne revolucije koja teče
Otpočetka me je slušao pažljivo. I izgledao je iznenađen. Posve iznenađen. Nisam znao šta bih o tom mislio. A onda mi je on počeo govoriti, strasno, i razumio sam svaku njegovu riječ, svaku pomisao i primisao. Fascinantno. Naravno, prije nego što je posve uronio u duhovnost, bio je slikar. I kipar. I ko zna šta još?! Njegova priča, međutim, otvorila je neka vrata izvan mogućeg. Obojica smo bili zatečeni. Što je više govorio, postajao sam sve više svjestan da je projekt o kojem mi je govorio neka vrsta javnog izvođenja Vudžuda sa svim nijansama koje u toj priči postoje
U našem lokalnom kontekstu fake news najčešće se manifestira kroz prizemni trač ili potpunu izmišljotinu. Trač je oduvijek prisutan u svakom društvu. Međutim, njegova funkcija i uloga bila je u prošlim vremenima neoficijelna, alternativna mainstreamu i nešto što nije društveno prihvatljivo javno i otvoreno prakticirati. Upravo ta mutacija i evolucija nečega moralno sramotnog u nešto javno prihvatljivo jeste ono što je dojučerašnji trač i potvoru pretvorilo u današnji fake news, oruđe masovne dezinformacije. Ono što je specifično za naše uvjete jeste što proizvođači takvih fake news nisu samo stranice na Facebooku, polusatirične wordpress adrese ili opskurni portali bez impresuma nego i dio etabliranih medija ili javne ličnosti
Aleksa Šantić: Ostajte ovdje, “Prosvjeta”, Sarajevo, 2018; uredila: Dragana Tomašević; izbor i predgovor: Dijana Hadžizukić
U Sarajevu je milicija reagirala brzo i zabranila sva javna okupljanja. Studenti su također brzo reagirali zborom podrške na Filozofskom fakultetu. Dan kasnije, održan je miting kome je prisustvovalo 2.000 studenata. Kasnije je miting prerastao u spontane demonstracije i šetnju gradom. Policija je reagirala u dva navrata. Prvo pred zgradom Oslobođenja, kada su studenti posjedali na zemlju, a nešto kasnije u centru grada, kada su demonstracije i razbijene. Zabilježena je pucnjava, te je više studenata uhapšeno i ozlijeđeno
