Najveći cjelokupni nedostatak u izvedbi predstave jeste pretjerana umjerenost u većini njenih pojedinačnih elemenata, zbog koje se muzička podloga čini tihom i nedovoljno dramatičnom, glumačka izvedbenost generalno preblagom, a razvoj radnje suviše usporenim i stagnirajućim
U nepunih sedam dana Azrail nas je obilazio čak osam puta, što je za malu sredinu kakva je Prozor ekstremno neobično i teško. Ne bih želio da se ovo razumije kao neka vrsta jadikovanja i kuknjave – od Boga je i valja ići dalje – a i predstavljalo bi određenu vrstu bunta protiv Njegove volje. Ipak, vrijedi se povremeno opomenuti, valja razmisliti i pouku primiti. Nije o ovome ugodno ni pisati, a kamoli čitati. Ipak, nije ugodno ni ogovarati, spletkariti, lagati i raditi još štošta, pa to, u manjoj ili većoj mjeri, radimo
Bakir Izetbegović, lider stranke koja je dobila najveći broj mandata na svim nivoima, zagovara široku koaliciju. Da je to moguće postići, dokaz je jedinstven nastup o izbornom zakonu. Ruka je pružena, odgovornost je, prije svega, na Nikšiću i Komšiću. Probosanski blok, bez dileme, mora biti uspostavljen. Sve su ostalo matematičke koalicije, i to isključivo iz interesa
Novi Pazar ima veoma rijetku privilegiju: čak četvero “Marvelovih” junaka dolazi upravo iz ovog dijela svijeta. Dvoje od njih jesu likovi iz poznatih stripova i popularnih filmova X-Men i Avengers
Nisam neki simpatizer jeseni, iako je to pomalo bogohulno ustvrditi. Jesen, na svoj način, svakodnevicu boji svojim bojama, a one su, tako, pomalo depresivne i tmurne. Perjanica jeseni je oktobar, a on, barem meni, bez Isnama Taljića nikada neće biti isti
Otuda i ovakvi pokušaji legitimiranja plana da Naša stranka, iako minorna, sa samo 5% glasova osvojenih na nivou Federacije BiH, u okviru planirane koalicije, uz određene radikalnije kadrove SDP-a, diktira i zadaje ideološki kurs buduće Vlade Kantona Sarajevo.
Film prvi put donosi i ekranizaciju samog spuštanja na Mjesec i Armstrongovog koračanja, ali bez američke zastave, koja bi, prema mišljenju režisera, ovaj civilizacijski trenutak svela samo na SAD. Upravo ova scena, o kojoj su iznesene mnogobrojne teorije zavjere, od savršenosti kvalitete fotografija, izostanka zvijezda na nebu, vihorenja zastave, postojanju sjena koje nije uzrokovala Sunčeva svjetlost (Conspiracy Theory: Did We Land on the Moon?, 2001), na krajnje realističan, uvjerljiv, precizan i detaljan način oživljava jedan od najvažnijih trenutaka za čovječanstvo, u kojem čovjek nikada nije bio dalje od “svoje” Zemlje, a nikada bliže svom Stvoritelju.
On više nije niti sjenka onog sarajevskog mangupa iz raje kojeg su svi voljeli i poštovali, u čije su priče slijepo vjerovali, poput one da nije otišao u Cannes da primi Zlatnu palmu jer je s prijateljem “postavljao parket”. On više nije idol niti će više to ikada biti, jer dok u njegovoj rodnoj zemlji ubijaju nedužne mlade ljude, on ne snima filmove o njihovim očevima koji svakodnevno protestiraju na ulici, već na drugoj strani ulice “savjetuje” svog heroja iz stvarnosti. Njegov “povratak” u rodni grad neće biti s Oskarom kojeg je sanjao zajedno sa svojom rajom u kafani “Šetalište”, već dolazi kao savjetnik političara koji i dalje sanja uništenje tog grada.
I on ovaj čin, ali i ostale nedavne tragedije, stavlja u kontekst “metropolizacije” Sarajeva izrugujući se toj ideji i pritom neskriveno pateći za “sigurnim” vremenima milicije, kada je grad Sarajevo bio provincija, ali mnogo sigurnija, doduše ne za Dizdarevićeve neistomišljenike koje je gutao proždrljivi mrak podruma komunističkih službi sigurnosti.
Ako ste se ovih dana pitali "zašto tone Venecija", ovo je odgovor Abdulaha Sidrana:
