fbpx

Ove godine najveće gradsko priznanje, Povelju “26. februar”, dobio je general Armije RBiH Atif Dudaković za doprinos unapređenju općih i civilizacijskih vrijednosti, očuvanju i promoviranju istine i sjećanja na historijske događaje vezane za odbranu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. “Peti korpus Armije RBiH na čelu s generalom Atifom Dudakovićem odbranio je Bihać i Unsko-sanski kanton. On je naš i od njega ne odustajemo”, poručeno je sa svečane sjednice Gradskog vijeća

Na bolji svijet je na današnji dan, 7. marta 2003. godine preselio komandant Sedmog korpusa Armije BiH Mehmed Alagić. Bio je komandant Operativne grupe (OG) Bosanska krajina, zatim komandant 3. korpusa Armije RBiH, pa nakon toga komandant 7. Korpusa ARBiH, gdje je i unaprijeđen u čin generala.

Nekoliko metara od mene čuo sam kad je neko povikao: “Neee, Azmire!” Okrenuo sam se i ugledao momka s dvije zolje na leđima kako preskače preko grudobrana i baca se u ono korito kanala u šašu. Odatle sam ga izgubio iz vida, a onda ga ponovo uočio na drugoj obali. Čučnuo je, oslonio se na jednu nogu i ispalio zolju...

“On je u to vrijeme govorio ijekavicom jer je rani period života proveo u Bosni, i to je naprosto bilo tako, otpjevao je pjesmu jezikom kojim je govorio. Nego, možda nisi znao, ta se singl-ploča i moja pjesma na njoj prodala u za to vrijeme nevjerovatnih, rekordnih, pola miliona primjeraka”

U Hrvatskoj je 1972. godine izašla i izuzetno važna, prva antologija bošnjačke književnosti, Biserje Alije Isakovića. Brzo je postalo potpuno razvidno zašto ta i takva knjiga nije izašla u Sarajevu. Njezin autor Alija Isaković dobro je (pred)osjećao što “kreator muslimanske nacije” podrazumijeva pod “davanjem nacije”. “Kreator” je mislio samo na ime, ali ne i na sadržaj. Biserje je, doputovavši iz Hrvatske u Sarajevo, postalo bomba

Neobično je da se sad toga sjećam, ali postojale su neke priče kojima je ukazivao posebno poštovanje. Dvije su to vrste, zapravo. Jedna bi se mogla nazvati mučenje nadom i on je znao nekoliko sjajnih primjera, a druga je iščekivanje smrti... – Eutanazijske priče? – Ne. Ni slučajno. Smrt je u tim pričama neizbježna. To jedino ne zna čitalac i lik o kojem je u priči riječ. Međutim, postoji još neko, neko ko će se potruditi lažima i drugim vještinama da taj trenutak smrti učini prividom, naprosto nečim izlišnim, nečim što ne postoji

Na koncu, ajan je samo jedan, “vozač” je jedan. Cesta je više, pa ko voli neka izvoli, široko mu polje. No, stipu Bašeskiju, za čaršijske prvake ipak je preča ona čaršijska: “Ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom 'Vratniku'.”

No, više od svega, Baralija je bliskost HDZ-ovskim narativima pokazala pokušajem izjednačavanja udruženog zločinačkog poduhvata, koji su provodile strukture tzv. Herceg‑Bosne, s legalnom i legitimnom odbranom od Agresije koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine, kao jedina legalna oružana sila suverene i međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i njenih legalnih vlasti.