fbpx

Poljoprivredno dobro “Begova zavija” registrirano je kao poljoprivredna zadruga jer je to zakonska osnova da bi mogli aplicirati na državne poticaje. Osnivači zadruge jesu džematlije Careve džamije, ali niko od njih ne uzima nikakvu zaradu za sebe, sva se ona koristi da bi se unaprijedio vakuf Isa-bega Ishakovića i, ako šta ostane, za aktivnosti džemata

Nakon što je zatvorena medresa u Žepču, Edhem-efendija nastavio je školovanje u medresi u Pojskama pred čuvenim Derviš-efendijom Spahićem. “U Pojske sam otiš'o 1943. godine. U medresi u Pojskama bili su većinom arapski kitabi, nije bilo puno bosanskih. Stariji učenici su svi govorili arapski jezik. Školovanje u svim medresama tada je trajalo osam godina. Derviš Spahić učio ih je tri strana jezika: arapski, turski i perzijski. Učenici osmog razreda medrese koji su učili pred Derviš-efendijom dobro su govorili arapski i turski jezik, a i perzijski. Ko bi završio pred Derviš-efendijom bio je pravi učenjak islamski”, kazuje Edhem-efendija

Na današnji dan 1992. godine četnici su, na čelu sa najokrutnijim srpskim zločincima iz Višegrada Milanom Lukićem, Sredojem Lukićem i Mitrom Vasiljevićem, natjerali 65 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žena i djece, gdje ih zaključavaju, a nakon toga pale kuću. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik, gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju - Kladanj. Samo jedna ososba je preživjela sa teskim tjelesnim i psihičkim posljedicama.

Šta će našoj zajednici poručivati i kakve će joj pouke slati ti spomenici jednog dana kada više ne bude živih učesnika ili onih koji se makar iole sjećaju perioda Agresije? Kakav će se identitet formirati na osnovu toga? Izgleda da “nadležni i odgovorni” ovoga nisu bili svjesni pa se ovo pitanje prepustilo lokalu, što je stvorilo opasan intelektualni vakuum, koji je vrlo brzo popunjen od vanjskih centara, a oni bi željeli, u skladu s vlastitim ideološkim agendama, oblikovati i spomeničku i kulturu sjećanja bošnjačkog naroda

“Veliki broj učenika, kako u osnovnom tako i srednjem obrazovanju, bio je primoran pratiti nastavu s mobilnih uređaja, što je predstavljalo veliki problem u slanju zadaće, radova i sl. Realizacija online nastave posebno je bila specifična za učenike od prvog do četvrtog razreda osnovnih škola, kojima su za njeno praćenje i realizaciju potrebni pomoć i podrška roditelja, a tu dolazi do problema u slučajevima kada su oba roditelja zaposlena”