No, eto, Bazduljeve suze ima ko brisati, jer upravo zato i postoje portali poput onoga za koji i sam piše, medijski projekti kojima je cilj da na jedno mjesto okupe sve one koji su doživjeli mentalni i duševni preokret kakav je i sam Bazdulj nekada davno prošao.
Sa ovog časnog mjesta želim svijetu poručiti da će vrata Aja Sofije, baš kao i Suleymaniye, Selimiye, Sultanahmedove i drugih džamija, biti otvorena za sve Božije robove, bez ikakve diskriminacije, kazao je Erbas kao hatib prvog džuma-namaza u Aja Sofiji, kojoj je ukinut status muzeja i vraćen status džamije
Bedasta ideja da je vraćanje statusa džamije Aja Sofiji upereno protiv hrišćanstva (ni manje ni više), koja se plasira u “građanskim”, “liberalnim” i “ljevičarskim” medijima u Srbiji, po bedastoći je prevaziđena jedino još bedastijom idejom o “zelenoj transverzali” koja se valja u medijima drugog, nacionalističkog i/ili nacionalsocijalističkog dijela političkog spektra
Oni su taj dan pretrpjeli ogromne gubitke u tehnici i ljudstvu. Uništeni su šest tenkova, dvije “prage” i tri oklopna transportera. Na našoj teritoriji ostalo je 27 mrtvih agresorskih vojnika. Ono što su uspjeli iznijeti do večeri sigurno je brojem bilo i tri puta veće
TIKA je podržala restauraciju džamije, uključujući unutrašnje radove, oslikavanje i kaligrafiju
Odjednom, a ponukan stanjem u kojem moj sin jeste, bljesnu mi gruba, neartikulirana misao kako život svagdašnji sadrži u sebi mnogo drugih života, a odmah potom i druga, uobličenija i smislenija: naš biološki život, ma koliko trajao, sadrži u sebi obilje manjih ili većih života koji također imaju svoje razvojne faze: rađanje, rano djetinjstvo, djetinjstvo, pubertet, mladost, zrelost, starost i smrt. A moj sin je upravo odživio jedan takav život i zato ga tako jako boli
Kad gledamo emisije o životinjama, morskim dubinama i onome što kriju u svojoj utrobi ili, općenito, o prirodi i njenim procesima, najkraći mogući opis bio bi samo jedan – mjera. Blagim pokretom usana, umjesto riječi mjera, kazat ćemo vjera. A i tu sve odiše mjerom, redom i savršenim skladom. Primjere možemo nabrajati do prekosutra
Bio sam u jutarnjoj smjeni i Knjižnici “Bogdan Ogrizović” kad me negdje oko 11 obavijestiše da se javim na telefon. Nazvao je tajnik Društva književnika Hrvatske Alojz Majetić. Veli mi da ima jednu tužnu obavijest i jednu molbu u vezi s njom. “Recite, Majetiću...”, rekoh. “Vidite, jutros je umro naš član Enver Čolaković. Netko se u ime Društva mora na Mirogoju oprostiti od njega. Zbog toga Vas zovem...”
Djevojka ga je lijepo gledala, a i on je gledao nju. Zagledali se, kako se kaže. Kad je to čuo njen otac, pobjesnio je. Djevojka i orah bili su njegov ponos. Šutio je i skrivao se nekoliko dana, a onda se dao na put. Vratio se s golemim psom koji je izgledao kao neobično, žestoko čudovište. Nikad niko takvog psa nije vidio
Ako bi se i za šta moglo reći da je obilježilo period Perićevog biskupovanja, onda su to građevinski poduhvati ovakve vrste: katoličenje humske zemlje i prostora Hercegovine, “prozelitizam” nad hercegovačkim brdima i kotlinama
