fbpx

“Pored toliko naših problema, te korone i pandemije, djeca su i diskriminirana. Kod naše djece online nastava nije ni funkcionirala kako treba jer nisu imali uslove da tako prate nastavu. Sada smo očekivali da ponovo krenu u školu, ali opet se povlači pitanje tzv. jezika bošnjačkog naroda, što je izmišljen jezik, i mi se u 21. stoljeću moramo boriti da dokažemo da je to tako. Zašto našoj djeci poturaju jezik bošnjačkog naroda? Zašto se prema istom principu i djeci srpske nacionalnosti kao maternji ne upisuje jezik srpskog naroda”, pita Hajrudin Okanović

Zbog izuzetno pogoršane sigurnosne situacije u Pljevljima oglasio se i Mešihat Islamske zajednice Pljevlja, koji se direktno obratio Dritanu Abazoviću, lideru koalicije “Crno na bijelo”, čiji je član i Zukorlićev SPP, ističući kako u Pljevljima trenutno vladaju “haos, bezakonje i mržnja spram pripadnika nacionalnih manjina”.

“S bošnjačkom zajednicom u Seattleu sreli smo se prije nekoliko godina. Pitanje koje su imali za nas odnosilo se na želju da saznaju kako da sjećanje na Genocid u Bosni i Hercegovini ne izblijedi u historiji. Željeli su znati kako hebrejski narod uspijeva održati sjećanje o holokaustu na prvom mjestu u središnjim medijima više od 75 godina. Moj odgovor bio je da su preživjeli iz holokausta ispričali svoje priče. Pisali su knjige, razgovarali u školama i činili sve što su mogli kako bi podijelili svoje priče. Te su priče bile temelj onoga što danas vidimo u popularnim medijima”

Tragajući za svojom porodicom, Fikret je do sada našao na desetine grobnica. Najveća u čijem je otkrivanju učestvovao jeste Tomašica, iz koje je ekshumirano 435 posmrtnih ostataka. Tijela 275 ljudi bila su kompletna. Provjerili su na desetine informacija, njega i njegove saradnike često su navodili na pogrešan trag, provocirali ih, lagali ih. Nerijetko su i morali platiti kako bi našli grobnicu. Tako su došli do Tomašice

Lukašenko je osvojio vlast 1994. godine, obećavši da će sačuvati najbolje od sovjetskog sistema, historijsko pamćenje i povratak miru i stabilnosti. Takozvana “država Unije” između Rusije i Bjelorusije postoji od 1999. godine, što ponekad i nije izgledalo potpuno besmisleno, jer to tijelo garantira slobodno kretanje i zapošljavanje u obje države.