fbpx

Iako se prvenstveno percipira kao političar i državnik, Izetbegović se u svojoj pisanoj ostavštini otkriva kao vrsni intelektualac, filozof koji je imao izniman osjećaj za esejistička promišljanja i memoarsko-literarna ostvarenja velike vrijednosti. Njegova sklonost da tumači književne pojave i pravce otkriva i njegov talent naspram razumijevanja književnokritičkih i književnohistorijskih tema.

O poštovanju Alije Izetbegovića koje je izrazito primjetno i izvan granica domovine Bosne i Hercegovine svjedoče desetine nagrada koje su pristigle s Istoka i Zapada. Svjetska javnost podjednako je vrednovala Izetbegovićev trud u promicanju mira, demokratije i islama. Stoga ne treba čuditi da je nagrađen nagradama koje su pristizale od Malezije do Sjedinjenih Američkih Država

Za Izetbegovića je bila prava sreća što je bio uhapšen 1946, jer bi vjerovatno u procesu 1949. godine protiv “Mladih muslimana” bio ubijen. I sam je toga bio svjestan, pa kaže: “Da me nisu zatvorili 1946. godine, ja bih na procesu tri godine kasnije posigurno izgubio glavu. Bio bih ili prvi ili drugi optuženi.” Po izlasku iz zatvora 1949. godine Izetbegović ponovo ostvaruje kontakte s “Mladim muslimanima”, odnosno s Hasanom Biberom. Tokom hapšenja, isljeđivanja, mučenja i sudskog procesa Hasan Biber nije izdao Aliju.

Na kineskom jeziku, u Šangaju, izašao je roman “Što pepeo priča”, savremenog bosanskohercegovačkog književnika, akademika Dževada Karahasana. Roman “Što pepeo priča” uskoro će biti predstavljen na najvećem kineskom sajmu knjiga koji se održava u Šangaju. Izdavač je na naslovnici zadržao originalan naslov na bosanskom jeziku. Da podsjetimo, prvo izdanje romana (trilogije) “Što pepeo priča” izdat je 2015. godine kao prvo izdanje književne edicije sedmičnika “Stav”. Također, Dževad Karahasan prvi je dobitnik književne nagrade za životno djelo “25. novembar”, koja mu je uručena u Sarajevu 2016. godine. Nagradu "25. novembar" utemeljio je sedmičnik "Stav".

Spomenik miru u Srebrenici imao bi, navodi, smisla kad bi predstavnici bosanskih Srba u Srebrenici, ali i u Banja Luci učinili katarzu, distancirali se od ratnih zločinaca, prihvatili sudske presude i dokazane činjenice da je vojska i dijelovi policije bosanskih Srba tj. RS-a počinila genocid nad muslimanima Bošnjacima sigurne zone UN Srebrenica.

Konačno se i to desilo, Bosna i Hercegovina dobila je svog prvog postkomunističkog cenzora! Iako se nekome ova tvrdnja može učiniti pretjeranom, ona to nije, jer vijest da je Facebook, kod nas uvjerljivo najpopularnija društvena mreža i medijska platforma, u sklopu svog “programa provjere činjenica” odabrao vanjsku organizaciju koja će arbitrirati i moderirati njen sadržaj u Bosni i Hercegovini, doslovno znači uvođenje cenzure na ono što je danas glavni javni forum u našoj državi.