fbpx

Internetska stranica “Ilirske zore” obiluje, logično, ilirskim znakovljem, ali logo im malo “tukne” na Narod i pravdu.

Sreća u nesreći jeste što su Hadžikadićeva megalomanska trabunjanja o 30.000 učesnika njegovog predizbornog skupa tek obična tlapnja. Da je, ne daj Bože, zaista bilo nekoliko desetina hiljada umjesto nekoliko hiljada okupljenih, današnja situacija s brojem oboljelih u Sarajevu bila bi daleko gora i opasnija.

Aja Sofija kao takva, sama za sebe, nije pod zaštitom UNESCO-a, nego je to slučaj s cijelim historijskim jezgrom grada, gdje pripadaju i Plava džamija, Topkapi, Sulejmanija, i da ne nabrajam dalje (spisak je jako dugačak), ali da naglasim da je na njemu i Kariye džamija, kojoj je nedavno sudskom odlukom vraćen status džamije (bila je muzej). A gnjev UNESCO-a je izostao, pitanje je da li su primijetili

Vjernici nemaju pristup unutrašnjosti, gdje se nalazi grobnica Fatime Masumé. Ni imamima nema ulaska pa se mole u dvorištu gdje je obavezno distanciranje, koje nije baš uvijek uspješno. No za mnoge ništa ne može biti isto u gradu sve dok se hodočasnici ne vrate, što je scenarij koji se čini dalekim.

Berlusconi, koji se od pandemije sklonio u Nicu, oduševljen je napretkom kluba. U Milanu, gdje je postao predsjednik jednog od najuspješnijih fudbalskih klubova svijeta, već je volio sugerirati svoje taktike trenerima. I u Monzi se zabavljao dajući savjete i povremeno je odlazio na stadion.

Malo smo opet zastali. Admir je bio sav prašnjav i garav. “Brate, držite se dobro”, rekao sam mu bodreći ga, mada sam znao i sam kakva je situacija. Nekako me blijedo pogledao, nije bilo onog harizmatičnog osmijeha, nije u tim njegovim očima bilo ništa osim teškog umora. “Držimo se, Amko, držimo. Al’ ne znam još koliko ćemo. Ako se sutra ne vidimo, halali”