Plaćenici govore ruski
Rusija je stoga značajno pojačala svoje prisustvo u Libiji, ali je to dobro prikrila. Haftaru pomažu ruski plaćenici i na zemlji i u zraku. Pitanje je šta s tim Moskva želi učiniti u Libiji.
Rusija je stoga značajno pojačala svoje prisustvo u Libiji, ali je to dobro prikrila. Haftaru pomažu ruski plaćenici i na zemlji i u zraku. Pitanje je šta s tim Moskva želi učiniti u Libiji.
U Brazilu je u srijedu broj umrlih od posljedica zaraze koronavirusom premašio 38.400, a u Meksiku 14.500
Na današnji dan 2010. godine Haški tribunal proglasio je oficire Vojske Republike Srpske, Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu, krivim za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. i osudio ih na kaznu doživotnog zatvora. Drago Nikolić osuđen je na 35 godina, Ljubomir Borovčanin na 17, Radivoje Miletić na 19, Milan Gvero na pet, a Vinko Pandurević na 13 godina zatvora. Beara je rođen 1939. godine u Sarajevu. U maju 1992. godine imenovan je za načelnika sigurnosti Glavnog štaba Vojske RS a i bio je smatran za jednog od najbližih saradnika Ratka Mladića. Stav donosi dijelove dokumentarnog romana Ivice Đikića Beara, koji je, na temelju izvornih dokumenata sa suđenja ratnim zločincima u Hagu, rekonstruirao kako je kapetan bojnog broda JNA Ljubiša Beara postao glavni organizator genocida u Srebrenici
Proturječni su stavovi srbijanske vanjske politike jer, s jedne strane, planski i praktično zanemaruje regionalnu saradnju sa susjedima, a s druge strane neiskreno teži za napretkom prema članstvu u EU. To su dva kontradiktorna procesa, isto kao što su kontradiktorne srbijanske težnje rehabilitacije zločinačke prakse u ratovima na prostoru Zapadnog Balkana i težnje za integraciju Srbije EU. Neiskrena su obećanja Srbije da će se zalagati za regionalnu saradnju sa svojim susjedima, Hrvatskom, BiH, Crnom Gorom i Kosovom
Njemački sudovi donijeli su u četirima presudama zaključak da je genocid počinjen i u Foči, Osmacima, Doboju i Kotor-Varoši
Odlaskom Austrije i formiranjem Kraljevine SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije, umjetnička scena u Bosni i Hercegovini izgubila je institucionalno uobličenje i održavala se isključivo kroz akcije pojedinaca i njihove želje za zajedničkim likovnim radom i udruživanjem. Zbog toga su dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća bile siva zona umjetničkog razvoja naše zemlje, a iza čega je stajala odluka namjerne provincijalizacije ovog prostora i prebacivanja težišta društvenog i kulturnog života na Beograd i Zagreb
Trebamo pogledati da smo mi siromasi, jer se u ajetu kaže: “O, ljudi, svi ste vi siromasi i ovisni o Allahu.” Dakle, svi smo gladni, bez popudbine, oskudno odjeveni i očekujemo da nas Jedini nahrani, odjene i osigura nam opskrbu. “Dolazili su izdaleka prevalivši dug put”, a mi smo svi putnici, hodočasnici na putu i ne smijemo biti prevareni po pitanju cilja, a kojim putem idemo, to je manje bitno, ali nam se cilj ne smije zamagliti
I prije no što će doći u NBA razlikovao se od ostalih košarkaša. Više mu se sviđala akademska razina Univerziteta Kalifornija od ponude drugih univerziteta koji su privlačili košarkaške zvijezde. U svojim prvim kontaktima s NBA nije želio imati menadžera. Okružio se malom grupom savjetnika i sam donosio sve odluke. “Imam bivše NBA igrače i profesore s doktoratima oko mene koji mi pomažu i savjetuju. Ljudi koji znaju o čemu razgovaraju i što rade”, objasnio je. “Pomažu mi u izgradnji vlastitog brenda.”
„Više nema ko da igra. Od 11 igrača među živima sam ostao samo ja. Do slobodne teritorije sam došao poslije devet dana pješačenja kroz šume“, prisjeća se svoje životne golgote Bahrudin Salihović.
Iz Gradske uprave Bihaća ističu da su problemi vezani za državno poljoprivredno zemljište, način njegovog korištenja, utvrđivanje vlasništva / posjednika prisutni dugi niz godina, ali da do danas ništa konkretno nije urađeno na njihovom rješavanju