fbpx

Snimak jeste ukazao na prisustvo korova u jednoj političkoj bašči, no same su reakcije pokazale da mnogi namjeravaju da vrištanjem i upiranjem prstom na korov opravdaju svoju želju da uzduž i poprijeko preoru čitavu bašču. Tim zlonamjernim kritičarima ne smeta ova ili ona biljka, ma kako štetna bila, njima smeta zelenilo, na njega su oni alergični

Onih nekoliko sretnika koji su isplivali iz sivila i koji su nerealni prenapuhani prikaz kako je, evo, vani sjajno i gdje te jedva čekaju – šarena je laža iza koje stoji armija nesretnika koja se teškom mukom bori da ostane na površini, da ne potone

Podsjećamo na tekst glavnog urednika “Stava” Filipa Mursela Begovića objavljenog početkom 2018. godine u kojemu se tematizira strategija provođenja specijalnog rata protiv bošnjačkog naroda. Nažalost, tekst je aktuelan i danas posebno kada govorimo o onima koji unutar samih Bošnjaka direktno ili indirektno provode specijalni rat protiv vlastitog naroda. S jedne strane, tu su oni koji nenamjerno i zbog loših procjena reagiraju emotivno i šireći opću histeriju idu u prilog rušiteljima države, s druge strane, tu su oni koji su direktno infiltrirani s jasnim uputama o djelovanju, a s treće strane, tu su oni koji su vrbovani a da nisu ni svjesni da su dio specijalnog rata protiv vlastitog naroda i države. Pa u tome i jeste sva obavještajna “umjetnost” specijalnog rata, da se za njega regrutiraju ličnosti a da nisu ni svjesne šta i za koga rade.

“Djeco draga, morate čitati da biste ga upoznali. Ni ja ga, kao majka, nisam poznavala da je bio takav”, započinje devedesetogodišnja Lutvija priču o sinu Mustafi, a svaki put kada mu ime spomene, usne joj se zgrče i zadrhte kao da će odmah zaplakati, pa nastavi pričati, a grč prođe i usne se vrate u nježni osmijeh kakav samo majka može imati dok gleda dijete

Puno ljudi dijeli ovu moju misiju još od 1992. godine. Danas sa mnom rade žene, majke koje su tada bile djevojčice od nekih 18-19 godina, koje su počele raditi na računarima, tada nije bilo puno ljudi koji su to znali. Vodi nas ljubav prema toj populaciji, ne toliko prema ljudima kojih nema nego ljubav prema članovima njihovih porodica koje daju sve od sebe da se konačno i oni smire, da se i za njih rat završi. Za njih rat nije gotov, za ljude koji traže svoje najmilije, a njih je skoro 7.500 hiljada u Bosni i Hercegovini, za te je ljude Agresija u punom jeku. Ne samo zato što ne znaju za sudbinu svojih rođaka nego zato što ih često omalovažavaju, ponižavaju, što ih vrijeđaju