Boriše, Srđani, Damiri..., sve su to zvijezde ovdašnjih ministarstava, što entitetskih, što državnih, djeca i bratići državnih službenika koja su se školovala po svijetu pa onda, bez dana radnog staža, upadali u kabinete u zgradi Predsjedništva BiH upisujući u radnim knjižicama savjetničke pozicije.
Mnogi ga smatraju jednim od simbola režima Buteflike, ali Tebboune je tokom predizborne kampanje rekao da će njegov politički program ispuniti zahtjeve demonstranata.
Ljudska memorija zaista je čudna stvar. Čini se da nekako zaboravljamo ružne a pamtimo lijepe stvari, a čak i to podložno je krajnje subjektivnom osjećaju za ružno i lijepo. Ono što su nama bila predivna vremena i događaji, objektivno su možda za većinu drugih bili najmračniji periodi njihovih života.
“Prvih godina svog političkog angažmana, u vremenu do kraja Prvog svjetskog rata, Ferhad-beg Draga svoje aktivnosti usredsređuje uglavnom na borbu za ostvarenje vjersko-prosvjetne autonomije, zalažući se za uvođenje maternjeg jezika i latiničnog pisma u školama na području tzv. južnih zemalja (Srbije i Makedonije). U aktivan politički život tek formirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca uključuje se s partijom 'Džemijet', koju je, zajedno sa starijom bratom Nedžibom, i osnovao u Skoplju 17. decembra 1919. godine.”
UNESCO je 17. decembar uzeo kao spomendan Mevlane Dželaludina Rumija, velikana svijeta, koji se kao svečanost od 1955. obilježava u Konyi, ali i u Parizu. Predratna Mevlevijska tekija Nadmlini, Katedra Mesnevije i akademija “Šebi-arus” tri su mevlevijske adrese iz Sarajeva u imeniku UNESCO-a. Ova svečanost, akademija, spomendan, što su sve nazivi za “Šebi-arus”, od velikog je značaja za našu opću nauku i kulturu. “Šebi-arus” znači “Nevjestina noć” (to je datum preseljenja Mevlane Dželaluddina Rumija: 17. decembar 1273. godine), a tako se zove i Gazel o smrti, koji se svake godine kazuje / recitira na ovoj svečanosti
U novom broju Stava analiziramo reakcije nakon petka u kojem je pala sarajevska Frankenštajn-koalicija. Sasvim očekivano, najavljeni pad i koalicije i Vlade izazvao je pravu lavinu histeričnih i melodramatičnih komentara i reakcija. Budući da je vlast Frankenštajn-koalicije imala podršku od ovdašnjeg FGR komentarijata, koji je, iako manjina, izuzetno glasan pa pruža privid cjelokupne javnosti, time je i dreka zaglušujuća. Nema dovoljno prostora da bi se bavilo svim neurotičnim ispadima, međutim, zanimljivo je primijetiti dva trenda u ovim reakcijama. Jedan pokazuje sav jed, a drugi sav jad štovalaca Vlade Kantona u nestanku.
Uzimajući u obzir složen tranzicijski postdejtonski period kroz koji već duže vrijeme prolazi naša država, moje iskustvo govori da naša zemlja generalno uživa pozitivan imidž u svijetu. Zato je, između ostalog, ne malo zaslužna i naša bh. diplomatija, koju ne treba potcjenjivati. Ovdje, naravno, ne gubim iz vida i naše sportiste, umjetnike, kulturne radnike, a posebno bosanskohercegovačku dijasporu koja sve ove godine s ponosom predstavlja našu domovinu širom svijeta
“Prvog decembra 1979. godine izašao je iz štampe prvi broj revije Islamska misao, čime je realizirana četiri godine stara ideja odgovornih ljudi Starješinstva Islamske zajednice, a profesora doktora Ahmeda Smajlovića ponajprije i ponajviše, koji je tu ideju smjelo dao, uspješno realizirao, uređivački program revije koncipirao i prve brojeve kao glavni i odgovorni urednik potpisao, unatoč neskrivenim rezervama koje su spram tog projekta otvoreno izražavali određeni krugovi u Islamskoj zajednici i prikrivenom strahu vlasti”
Prema rezultatima istraživanja, tri bosanska jela za koja turisti znaju jesu ćevapi, burek i baklava. A imamo još mnogo tradicionalnih bosanskih jela koja bismo im trebali ponuditi. Ako im ih ponudimo, imat će više razloga da duže ostanu u Bosni i Hercegovini, da više troše, da hrana bude motiv novog dolaska
Profesori od Amerike do Novog Zelanda kažu kako su PISA testovi daleko od savršenih jer su previše fokusirani na uski krug mjerljivih aspekata učenja i naglašavaju da jedini cilj obrazovanja nije pripremanje djece za zaposlenje, nego da škole, posebno one javne, u kojima se istraživanja provode, služe kako bi djecu pripremile za učešće u svim segmentima demokratskog društva, moralno djelovanje, fizički i duhovni razvoj, opće (a ne samo materijalno) blagostanje...
