Njegova žrtva ostat će zabilježena kao veliki zalog konačnoj pobjedi kojom je 12. septembra 1994. godine prekinuta višednevna neprijateljska ofanziva i osujećen plan Ratka Mladića o razdvajanju Bihaćkog okruga na dva dijela
Ovo su programski ciljevi SDA otkako ona postoji, i od njih se nikada nije odustajalo, a potreba da se oni istaknu u prvi plan nametnula se zbog stalne prijetnje suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine, pokušaja zaustavljanja zemlje na njenom euroatlantskom putu, te grubog kršenja ljudskih prava ondje gdje vladaju oni kojima je Deklaracija zapela u grlu
“Za džemat u kojem sam ja imam, a to je džemat Srebrenica, trend je iz godine u godinu da broj djece u mektebu raste. Kada sam došao u Srebrenicu 2014. godine, u mektebu je bilo 40 djece, a ove godine ih ima 80”
Ako ni zbog čega drugog, onda je zbog ovog novog “bitnog pojašnjenja” Deklaracija SDA bitna. Ona je vid proaktivne bošnjačke politike i u njoj se nalaze vrlo “bitna pojašnjenja” za naše komšije. Ona koja iznenada Vučića, Dodika i Brnabićku stavljaju u poziciju branioca Dejtonskog sporazuma. A zar to nije pravo čudo?
Alexander Lee stručnjak je za kulturnu i političku historiju renesanse u Italiji. Doktorirao je na Univerzitetu u Edinburghu, radio na univerzitetima u Oxfordu, Luksemburgu i Bergamu, predavao u Aberdeenu i Lyonu. Autor je nekoliko knjiga i filmova, a o historijskim i kulturnim temama pisao je za Telegraph, Wall Street Journal, Atlantic, Guardian, New Statesman, Times... Redovni je kolumnista magazina History Today, u kojem je ovih dana objavio uzbudljivu priču o nastanku i putovanju bureka kroz vrijeme, kontinente, carstva i religije, koju prenosimo u Stavu
Pri osvajanju dijela novopazarske varoši dogodio se veliki i stravičan masakar civilnog življa kako u samoj Devlet-hanum džamiji (kasnije poznatijoj kao Krnja ili Batal džamija), tako i u njenom haremu i bližoj okolini. Naime, onaj dio Novopazaraca koji nije uspio da se domogne novopazarske tvrđave, iako ih je dijelilo svega nekoliko stotina metara od nje, pošto su im ustanici bili za petama, pokušali su da nađu utočište u ovoj džamiji i njenom haremu (dvorištu)
Krajem septembra ili početkom oktobra, neposredno pred izbore, javila mi se A. – Je li Sadik? – Da. – Ovdje A. – Kako si? – Dobro, hvala. Kojim dobrom? – Za koga ćeš glasati? – bubnu A. “s neba, pa u rebra” i, premda me takvo netaktično pitanje nije iznenadilo, jer riječ je o osobi skromne naobrazbe i inteligencije, ipak osjetih huju, ali nekako je obuzdah
Dopada mi se poslovica koju je iznjedrio život grada: “Ne trči za ženom, niti za tramvajem.” Zašto? Zato što je odgovor najjednostavniji mogući: “Odmah dolazi druga, odnosno drugi.” Ipak sam jutros trčao za tramvajem. I to zbog žene koju sam vidio u njemu
“Sve su države u Evropi ili monarhije ili republike, bez obzira šta stajalo u njihovom imenu. Dakle, pravi se problem ni iz čega jer je nekima potreban problem sa SDA. Očigledno su se na talasu islamofobije podigle separatističke snage u BiH koje žele da ušutkaju bosanske patriote, da ih natjeraju na autocenzuru, ili da ni iz čega naprave problem i razlog za svađe, krize, razlaze”
Bazdulju nije mrsko potegnuti do Budve da bi ondje branio “pismo koje je ugroženo raspadom Jugoslavije” i da bi učestvovao na skupovima u kojima se “progon ćirilice” naziva “genocidom nad pismom”, no nekako mu je teško i mrsko da kaže barem jednu riječ u odbranu bosanskog jezika u Srbiji ili manjem bh. entitetu, u kojem je jako čest gost, a gdje se taj jezik najbrutalnije negira, ili da spomene genocid u genocidom uništenom Višegradu.
