fbpx

Bacio sam pogled na naslovnicu Večernjih od 30. septembra 1970. Za oko mi je zapeo veliki naslov: “Sejači šovinizma iz Beograda i Zagreba, str. 2.” Neka šuhva! Platih novine i odmah ih pred kioskom otvorih. Na drugoj strani, u vrhu, nađoh najavljeni članak. U podnaslovu spominju trojicu “sejača šovinizma”, srpskog generala, mostarskog profesora Hrvata i – čovjeka pod mojim imenom, “mladog pesnika Ibru Kajana”

Kad smo se usred noći zaustavili kod ovog mjesta, kondukter je išao od vagona do vagona i objašnjavao šta se dogodilo: neka mala lokalna kompozicija iskočila je iz šina i načinila popriličnu štetu. Učinilo mi se da vidim tu čudovišnu lokomotivu koja ruši sve pred sobom dok se nije prevrnula. Nastavka vožnje nema dok se pruga ne popravi

Nije sigurno da li bi ukidanjem PDV-a na određene proizvode došlo do sniženja cijene u tom punom iznosu, jer je pitanje kako bi se ponijeli distributeri ili trgovci tih roba. Naprimjer, kada bi došlo do smanjenja ili ukidanja PDV-a na naftu, udžbenike ili lijekove, to ne znači da bi po automatizmu oni koji prodaju tu robu za taj iznos smanjenja umanjili i cijenu. Možda bi sebi zadržali određenu razliku

Prije no što će postati kantonalni ministar, Garibija je bio “aktivista za socijalnu pravdu”, zatim “vodio i osnovao nekoliko nevladinih organizacija” i imao “iskustvo rada u naučno‑istraživačkom te u privatnom sektoru”

Moja sestra, koja me je spasila, i danas me čuva isto kao i onog dana kad smo ranjene. Sjećam se našeg razgovora u kombiju na putu do bolnice. Ja joj govorim: “Lejla, ja ću ti umrijeti”, a ona mi kaže: “Ne brini se, nećeš. Tebe će tvoja seka uvijek čuvati”

“Moramo dužnu pažnju posvetiti mladima u dijaspori, očuvanju maternjih jezika, dopunskoj nastavi. Sve su to pitanja koja zahtijevaju brze reakcije. Na takav način ćemo učiniti da iz sfere novčanih doznaka koje nam dijaspora šalje i koja pomaže ekonomiju Bosne i Hercegovine pređemo u narednu fazu, a to su investicije iz dijaspore, ali i prenos znanja i iskustava iz dijaspore u Bosnu i Hercegovinu”

Tužna i krvava ironija jeste to što su Bošnjaci životarili pola stoljeća upravo po takvom receptu, a za šta su nagrađeni izdajom vladajućih komunističkih dinastija koje su ih dovele pred ponor, kada su ih mirno razoružale i predale u ruke dželatima te zatim oprale ruke od bilo kakve odgovornosti.