Ostaje još jedno pitanje: Ko bi mogao inicirati novi bošnjačko-sandžački nacionalni program? Prije svega, to su bošnjačke nacionalne stranke, na prvom mjestu najstarija i prva politička organizacija u novijoj povijesti, odnosno SDA Sandžaka. Tu je i Bošnjačko nacionalno vijeće, ali i sve druge koje sebe vide na putu nacionalne borbe za ravnopravnost i jednakost.
“Ne umanjujući značaj datuma novije povijesti, koji također moraju imati svoje mjesto u hronološkom kalendaru obilježavanja značajnih datuma, mnogi razlozi nameću potrebu da se dužna pažnja posveti i datumima iz ranije prošlosti. Prije svega, prvim pisanim tragovima u povijesti, posebno ako imamo sadržajne i značajne dokumente koji afirmiraju grad u nekom povijesnom kontekstu. Postanak ili osnivanje ili prvi spomen imena u pisanim izvorima, u tom kontekstu, mora imati centralno mjesto u povijesti i obilježavanju važnijih datuma grada”
Iako je nesumnjivo riječ o historijskom trenutku koji je Sarajevo gurnuo na naslovnice svih tadašnjih novina i stranice većine historijskih knjiga, možda bi bolje bilo ne svoditi historiju više od pola milenija starog grada na jedan jedini nesretni dan, koji, u suštini, nije imao toliko veze sa samim Sarajevom.
Nedostatak hrabrosti, ali i slobodnog vremena, koji se često ističu kao hendikep kada je u pitanju javno izražavanje protesta i borbe za vlastita prava, u virtualnom svijetu mnogo su manji. S druge strane, u STBiH žele iskoristiti potencijal koji se nalazi u velikom broju korisnika društvenih mreža kako bi stvorili “kritičnu masu” koja u konačnici može utjecati na promjene.
Sve je ovo oko nas davanje dragog Allaha. I ovo janje Božiji je dar. Možda i upozorenje. Mi ljudi smo se previše opustili, svašta nam se dešavalo, ali pameti haman nismo došli. Ja to vidim i po ovim našim imanjima. Pustili smo da zarastu. Lijepo je ovdje. Ljepota, ali, nažalost, nema nas puno. Nekoliko porodica, na prste jedne ruke možemo se izbrojati”
I tako, dok bošnjačka djeca pjevaju “svakoj bajci naude – da rata ne bude”, na društvenim mrežama, kao iz kakvog horora, iskaču snimci srpske djece koja uz pratnju i dirigiranje sveštenika pjevaju: “Сви Четници иду брат до брата / И слушају Ђујић команданта/ Сви Четници љуту битку бију / Сви се боре за своју Србију. / Они иду савет да потраже / Од српскога Ђенерала Драже / Њима Чича мудар савет даје / Како Српска колевка да траје. / Храбра срца они у бој крећу...”
Riječ je o tome da se prvi put u modernoj Bosni i Hercegovini grupa naučnika i stručnjaka iz naše matične oblasti na ovom nivou sastala, razgovarala i usaglasila o vrlo važnim pitanjima ne samo iz oblasti struke nego i društvenoga života uopće. To je ogromna stvar i, nadam se iskreno, pouzdan znak da više nećemo dopuštati da se pitanja o kojima prije svih mi trebamo govoriti raspravljaju u dnevnopolitičkom diskursu u Bosni i Hercegovini.
Isto je i s Isovićevim tvrdnjama da su ateisti poput njega osobe širokih shvatanja kojima, eto, ne smeta mahrama na glavama političarki i javnih radnica, mada vrlo dobro znamo kakav je bio status mahrame tokom SFRJ te da je ona i danas pod konstantnim napadima ateističko-ljevičarskog bloka u politici i medijima (sjetimo se samo javnog linča Arzije Mahmutović).
Prijetnje izvođenjem mase na ulicu, prijetnje izbornoj komisiji koja radi svoju dužnost, te uopće podizanje napetosti vraća nas na pitanje o eventualnoj namjeri da krađa bude očigledna kako bi se obrtanjem situacije naglavačke i AKP-ovo traženje da se legalnim i legitimnim putem glasovi pošteno izbroje to predstavilo kao pokušaj uzurpacije, što bi bio dovoljan povod da se pokuša “Gezi park 2.0”
Njegova vojna ekspanzija i nadmoć nad vladom Tobruka, alternativno onoj u Tripoliju, ne bi bila moguća bez logističke i vojne potpore Egipta i Arapskih Emirata. Zamotan u žestok antiislamistički govor kako bi prikrio svoju pretjeranu ambiciju za moći, Hafter izgleda kao tačna replika njegovog velikog međunarodnog podupiratelja, egipatskog maršala Abdelfatá al-Sisija. Kao i on, nada se da će dobiti potporu Zapada koristeći džihadističko strašilo.
