fbpx

Tribine širom Evrope nemaju za cilj promovirati određenog kandidata, već pomoći pri registraciji što većeg broja državljana Bosne i Hercegovine kako bi mogli iskoristiti svoje pravo glasa. Stoga, nisu utemeljeni navodi o “masovnoj” podršci dijaspore određenim kandidatima

Za dobar dio bošnjačkog glasačkog tijela dovoljno je da neko zauzme afektiranu patriotsku pozu te zatim rafalno ispuca nekoliko floskula, koje su ili opća mjesta ili nemaju nikakvog uporišta u političkoj stvarnosti, pa da odmah pokupi simpatije i postane politički faktor. Ono što bi u politički zrelijim kolektivima izazvalo opći podsmijeh, kod određene, poprilično brojne bošnjačke publike budi neosnovane divlje nade

“Kada pogledate 20. stoljeće i Sarajevo, imate atentat na početku stoljeća, opsadu Sarajeva na kraju i Olimpijadu između njih. Jedino je Olimpijada izrazito pozitivan događaj, i to je nešto po čemu nas prepoznaju. Čim negdje dođete i kažete da ste iz Sarajeva, ljudi odmah spominju Olimpijadu. To je globalni fenomen olimpijskog pokreta i duha i jako je važno da mi baštinimo činjenicu da smo mi olimpijski grad. To je razlog zašto mi čuvamo uspomenu na to, jer smo 1984. godine vidjeli da je to najveći sportski događaj koji se pravi na Balkanu”

U svoju odbranu izvukao je naslovnicu Avaza iz teškog oktobra 1993. godine, koju je dovoljno i letimično pogledati da bi se shvatilo kako Radončić već 25 godina subverzivno djeluje, i to doslovno na jedan te isti način. Potrebno je samo zamijeniti datume i imena, i to bi mogla biti neka od naslovnica Avaza nastala posljednjih godina.

Otac je promućurno i na vrijeme shvatio da Tuzla, ta uzavrela košnica u kojoj se stjecajem okolnosti našao, nije ništa drugo do pravi pravcati komunistički El Dorado, zlatni rudnik za podobne i lojalne podanike režima, pa se brže-bolje upisao u komuniste, te, bistar i prodoran, kakav je već bio, brzo napredovao i u sektoru rudarstva i energetike napravio pristojnu karijeru

Na sebi sam imao novu plavu trenerku “Adidas”, a stari mi je kupio i kacigu, zlu ne trebalo. Bilo je malo čudno što sam od sve djece jedino ja imao kacigu, ali ispostavio se to kao pametan potez, jer već prvi dan, kada smo učili vožnju “plugom”, proletio sam u šumu i spucao u prvo drvo

Nažalost, sve je manje prirode koju čovjek nije učinio neprirodnom. Sve je veći čovjekov prostor, a sve manji onaj flore i faune. Što civilizacija više ulazi u nesputanu prirodu, više se od nje udaljuje. Prašume se pretvaraju u botaničke bašče i zoološke vrtove. I kako da u takvom svijetu neko vjeruje lovcima, rijetkima od rijetkih koji pokušavaju živjeti u prirodi i s prirodom

Prije nekoliko je dana SDP-ov junoša Dino Šakanović upitao otkud nam ideja da se Bošnjaci poginuli u proteklom ratu nazivaju šehidima, objašnjavajući da se ljudi ovdje nisu borili za vjersku državu niti su poginuli u ISIL-u. Iako nečija neupućenost u neke temeljne postulate ne obavezuje na ozbiljan odgovor, treba primijetiti da su Šakanovića podržali i veći politički igrači, poput Amera Zagorčića, koji je od 2012. do 2016. godine bio na poziciji kantonalnog ministra, a danas je SDP-ov poslanik u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. On je, također, istaknuo da nema nikakve logike da se vojnici poginuli u ratu nazivaju šehidima. Stoga u kratkim crtama donosimo genezu upotrebe pojma šehid u tradiciji bošnjačkog naroda, istog onog naroda od kojeg Zagorčić dobija glasove

Radončić radi ono što najbolje zna – medijsko reketarenje. Treba naglasiti da to nije reketarenje u klasičnom smislu te riječi nego neka vrsta “soft reketa” – optužuj i napadaj svakoga na raspolaganju ne bi li se tebe prepoznalo kao društveno korisnog “šaptača”. Osim što je ovdje riječ o gruboj zamjeni teza u kojoj Radončić, opisujući Hastora, ustvari opisuje sebe, a ima tu i još nešto