Dvaput mjeri, jednom sijeci
Kako uopće u SDP-u znaju da bi nevažeći glasački listići išli njima u korist i u kakvoj to računici i kombinatorici vide sebe, relativne izborne gubitnike kao dio vlasti?
“ČUDO” BOŠNJAČKOG INATA
I bez obzira na to da većina Bošnjaka zna da je Komšić političar koji se nije proslavio za vrijeme svojeg osmogodišnjeg mandata u Predsjedništvu BiH, osim što je njegova pojava bila trn u oku Hrvatima, Bošnjaci su mu dali povjerenje jer ga ne vide kao opasnost za opstanak BiH.
Bošnjačka fantazma srpske katarze
Naravno, svi oni koji su u ovom pokretu, naročito u demonstracijama koje su se dešavala u Banjoj Luci, vidjeli nekakve plišane revolucije, buđenje političkog građanstva, makar rast bilo kakvog političkog pokreta ili barem sentimenta suprotnog Dodikovoj verziji velikosrpstva, ostali su gorko razočarani izbornim rezultatima koji su samo potvrdili nastavak dominacije Dodikove retorike i politike.
Raport iz provincije
Kada su me određeni politički subjekti (premda ova sintagma u kontekstu pojedinih ljudi zvuči krajnje besmisleno i obezvrijeđeno) zamolili da budem neutralan, odnosno da šutim, shvatio sam koliko je sati. Jedan je otišao tako daleko da me je uvjeravao da mi može dati sve osim zdravlja ako bih ja, zauzvrat, ostao po strani
Feljton stava(4): Izgubljena historija – Dva genija bez kojih naš svijet ne bio ovakav kakav jeste
Michael Hamilton Morgan, Izgubljena historija, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017. godine, 356 stranica
Fenomen Željko Komšić
Zanimljivo je da su u ruralnim srpskim sredinama u Federaciji, poput Drvara, po nalogu Milorada Dodika, Srbi glasali za Čovića. Svoj svomu, reklo bi se. Ipak je Čović bio predratni Jugoslaven koji se potpisivao ćirilicom, drug i komunista, borac za očuvanje tekovina socijalističke revolucije te bratstva i jedinstva naroda i narodnosti. Ovdje ga ne smeta što su za njega glasali Srbi, dok mu ne samo bošnjačka podrška Komšiću itekako smeta. Sličnu je podršku Komšić dobio i u Goraždu. Ko zna, da je Čović malo više bio to što stvarno jeste – Jugoslaven, možda bi dobio više glasova od Komšića
Saudijska Arabija opet “nema šta da krije”
Kidnapiranja iz saudijskih diplomatskih predstavništava nisu nepoznata praksa. Bilo ih je više, a neka su prethodila vladavini Mohammeda bin Salmana. Iako su se dešavala i u evropskim zemljama (u Švicarskoj, naprimjer, kidnapiranja su se po pravilu dešavala članovima kraljevske porodice, što je davalo zemljama domaćinima prostora da se preko toga pređe bez prevelike buke, te da se promatra kao “porodični problem”. Ovo bi bio prvi put da se konzulat iskoristi za kidnapiranje (?) ili ubistvo (?) novinara, a to otvara široko polje sive zone za istragu zločina
Orao, elhamdulillah
Khabib, prvi musliman UFC prvak u historiji tog sporta, pobjedom je nad McGregorom ponovo vratio Dagestan u središte pažnje svjetskih medija. Ovaj put ne govori se o neredima, nemirima, napadima, po čemu je zemlja bila poznata proteklih godina. Priča se o danas najpoznatijem Dagestancu. Nadimak mu je Orao. Sasvim prikladan ratničkom backgroundu njegove porodice. Khabibov se, naime, pradjed borio rame uz rame s najčuvenijim Dagestancem svih vremena Imamom Šamilom
Feljton Stava (3): Izgubljena historija-Središta moći i znanja od Cordobe do Delhija
Michael Hamilton Morgan, Izgubljena historija, Centar za napredne studije, Sarajevo, 2017. godine, 356 stranica
Kupovina bošnjačkih glasova u Sućeski: Koliko košta genocid u Srebrenici
Pa koliko košta genocid nad Bošnjacima, jer očito kod dijela Bošnjaka on ima cijenu? Je li 50 KM ili je milion KM, ili nikako ne može imati cijenu, što se zdravoj pameti nameće kao jedini mogući zaključak. Za svaku puštenu suzu fening, za svaku pronađenu kost fening, i eto vam pišljivih 50 KM da neki Bošnjak u Sućeskoj glasa za Dodika
Strana 34 od 156