Ako se Evropa jasno odredila spram haške kvalifikacije o udruženom zločinačkom poduhvatu, donoseći jasne presude Prliću i ostalim, kako je moguće da se predstavnica jedne članice EU fotografira s Dariom Kordićem, presuđenim ratnim zločincem, i još im uzgredno soli pamet o radikalizmima i ekstremizmima
“U ratu ga izveli na strijeljanje. Bio je sav izrešetan, ali je Allah htio da ostane živ. Sahatima poslije strijeljanja derao se i jaukao. Naišao je ko je trebao da naiđe i završio je u mostarskoj bolnici. U krevetu do njegovog ležao je drugi ranjenik. Tom drugom ranjeniku došla je posjeta, a u posjeti je bio, glavom i bradom, onaj koji ga je strijeljao. Kada ga je vidio živog, istog časa ga je izbacio kroz prozor. Zamisli, strijeljan i izranjavan, i baš kada se malo oporavio, bačen kroz prozor”
Posljednji srušeni simbol Sarajeva ponovo je na svom mjestu. Trebević se opet spustio u grad. Rat je za mene na nekoj simboličkoj ravni konačno završio. Pobjedom! Barem u Sarajevu. Ratni ciljevi ovdje nisu ostvareni. Sva uništena infrastruktura je obnovljena. Svi simboli stoje na svom mjestu. Vijećnica, Zetra, Dom mladih, Pošta... Tramvaji rade. Žičara se penje... “nebu pod oblake”.
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”
Bosanski ljiljan jedini je cvijet koji ne zanima botaničare. Ne možete ga naći u enciklopedijama i botaničkim atlasima i leksikonima. Lilium bosniensis ne pripada carstvu flore, on pripada carstvu mrtvih i cvjeta u tišini memorijalnih parkova, po razbacanim haremima i grobljima na periferijama megalopolisa ili sasvim nepoznatih i beznačajnih mjesta Evrope, Amerike, Australije…
Kao direktor ustanove “Richmond Park Education”, u sudskom registru stoji ime Mehmet Kolukisa, a kao predstavnik ustanove navodi se Fatih Cingöz. Cingöz se spominje kao jedan od glavnih Gülenovih ljudi, koji je dosta vremena proveo i u sjevernom Iraku te je, prema uputama koje je dobijao iz Londona, vodio pokret u sjevernom Iraku i bio na čelu Gülenovih obrazovnih institucija “Feza” u Erbilu. Mehmet Kolukisa našoj javnosti nije poznat jer je došao iz Danske, gdje je bio direktor Gülenovih obrazovnih institucija “Hay”
Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu
Sahat-kula u Podgorici izgrađena je 1667. godine i dio je vakufa Hadži Hafis-paše Osmanagića. Prije jednog stoljeća na nju je postavljen metalni krst. Uklonjen je prošle godine tokom restauracije koju je finansirala turska agencija TIKA, ali je u međuvremenu vraćen. Taj je čin izazvao buru reagiranja u crnogorskoj javnosti, ali i otvorio brojna pitanja o položaju Bošnjaka u toj državi i odnosu društva, medija i crnogorske države prema islamu uopće
To čini i Berić slažući se sa šovinističkim stereotipom da je SDA stranka “tajkuna, sela i likova iz džemata”, što je samo politički korektan način da se kaže da je SDA navodno stranka ratnih profitera, seljaka i islamista.
