fbpx

Moramo stati i pogledati se u ogledalo. Federacija ukupno izdvaja godišnje oko 700 miliona maraka za boračku populaciju. Do sada smo dali 11 milijardi maraka. To je više nego što koštaju sve termoelektrane i autoputevi koje gradimo. Moramo imati mjeru. Sada bismo trebali izdvajati 900 miliona i tome neće biti kraj. Društvo koje ima BDP 21 milijardu maraka ne može davati milijardu maraka za potrebe boraca. U takvom sistemu u kojem će se samo isisavati logično je da mladi ljudi ne vide perspektivu. Čast i borcima i penzionerima, vrijeme je da se počne govoriti o mladima i njihovim potrebama. Ko uopće više može zaraditi novac da bi se ovo društvo i narednih 10-15 godina bavilo samo borcima, penzionerima i ostalim socijalnim kategorijama

. Podsjećanja radi, treba spomenuti da su na posljednjim parlamentarnim izborima naprednjaci i radikali u Srbiji osvojili 56%, a s Dačićevim, odnosno Miloševićevim socijalistima gotovo 70% glasova. Dakle, građani Srbije politiku negiranja genocida nad Bošnjacima i dalje podržavaju. Rijetki političari koji stvari nazivaju pravim imenom sve manje su popularni. Tako, recimo, na izborima za Skupštinu Grada Beograda održanim ove godine LDP Čedomira Jovanovića ni izbliza nije uspio prijeći izborni prag

Čak i da se ne ostvari takav scenarij, da li je današnja krajnje licemjerna i ko zna kakva sutrašnja Evropska unija vrijedna tolikih odricanja Bošnjaka kao kolektiva, pogotovo jer u bilo kojoj varijanti pridruživanja Bosna i Hercegovina ne bi bila ništa više suverena nego što je sada, odnosno vjerovatno bi njena suverenost bila dodatno reducirana?!

Priča o izmještanju Pavelićevih i Luburićevih ostataka aktuelizirana je ovih dana kada se počelo raspravljati o amandmanima na zakon izglasan 2007. godine. Tim bi amandmanima bilo omogućeno da se iz javnog prostora ukloni svako obilježje koje podsjeća na fašizam, pa čak i grobovi. Međutim, riječ je tek o amandmanima na Ley de Memoria Histórica, kako je naziv zakona na španskom jeziku, a amandmani su još uvijek u fazi javne rasprave

Sjećam se tih zadnjih dana pred rastanak s ocem. Kuća nam je na kraju mahale pa smo svaku noć spavali po šumama, kukuruzištima, po kućama rodbine u dubini sela. Patili smo se od kraja maja do tog 23. jula. Sjećam se da je, nekoliko dana pred smrt, negdje ranom zorom otac ustao, sjeo sav nekakav smoren, te rekao materi: “Stara, ja se cijelu noć bočim s Ešinom djecom. Oni su se sa mnom igrali cijelu noć. Satrali su me živa...” Eto, ta njegova rečenica bila je moja zvijezda vodilja svih ovih godina unatrag i bit će dok me bude bilo. Molim dragog Boga u ovoj noći da ih nađem kako se igraju tamo negdje gdje je najljepše

Kako je i da li je uopće IZ BiH reagirala na ovakve Beganovićeve stavove, još se ne zna. No, jasno je da će, kako se bliži vrijeme oktobarskih izbora i kako se zahuktava predizborna kampanja, morati poduzeti mjere da se ovakvi slučajevi otvorenog agitiranja u vjerskim objektima, koji samo stvaraju razdor među ionako polariziranim Bošnjacima, ne bi ponavljali.

Šokantne snimke ljudi kako iskaču iz automobila i plešu dok se vozila kreću najnoviji su hit na internetu. Riječ je o “Kiki izazovu”, a sve se toliko otrglo kontroli da je u Španiji, Egiptu, Dubaiju i drugdje ovaj trend najstrožije zabranjen

Sve je bilo tu; i standardni rekviziti dalmatinske pjesme, i odbljesci svjetskih trendova i neka smirenost s kojom je svemu pristupao. Opet daleko od pjevača koji su tada harali festivalskim pozornicama, koje su u to vrijeme odlučivale o tokovima popularne pjesme. I onda slijedi povratak svom drugom ja, Zdenku Runjiću, kada 1975. kreiraju neprevaziđenu baladu Galeb i ja

I sada, kada ga njegov nekada omiljeni medij napada, Konaković bi uz politički facelifting želio dio negativne atmosfere koja prati Radončića, i to vrlo nezgodnu famu o nacionalnom izdajniku i čovjeku koji je infiltriran među Bošnjake s ciljem njihovog raslojavanja, prebaciti na Šefika Džaferovića i SDA. Uostalom, sudi po sebi i vlastitom osjećaju za “zakulisne igre”. U njima je do sada bio gubitnik, a ne bi se moglo reći da se nije trudio.