Okosnicu nove koalicije će nositi stranke koje su na vlasti u Republici Srpskoj. Sada se koalicija iz entiteta preljeva u ovaj krajiški gradić, kojeg vrlo često u svrstavaju u Savez srpskih općina zajedno sa Drvarom, Bosanskim Grahovom i Glamočem. Upravo u tom pravcu i idu amandmani na nacrt federalnog zakona o šumama upućenih iz ovih općina a dirigiranih iz Republike Srpske.
"Zlatne kašike" se prvi put spominju u ovoj ironičnoj anegdoti objavljenoj u Časopisu za društvena pitanja "Pregled" (broj 7-8, juli-august 1979. godine, Sarajevo).
Stara ćerpičara i dalje je tu, između francuske i austrijske ambasade, koje su nekada bile mjesna zajednica i obdanište. Sada su to svojevrsne tvrđave branjene sigurnosnim kamerama, visokim zidovima i bodljikavom žicom. Mnogo su puta pokušali otkupiti tu “inat-kuću”, ali vlasnik se i dalje odupire. Pitanje je koliko će dugo. Ambasade su tu da ostanu, njihovi su planovi dugoročni. Ćerpičara će jednog dana nestati, toplinu skromnog bosanskog doma zamijenit će neko novo betonsko zdanje s hladnom birokratskom mašinerijom
Ko nije boravio, živio ili robijao vojni rok u Vojvodini ne zna šta je nesnosno sparno, depresivno vojvođansko ljeto. Nesnosno do raspamećenosti. Trava na poligonu za obuku požutjela, klonula, beživotna, sve miruje, šuti, kunja, bez glasa, šuma, daška vjetra, a svuda naokolo, gdje god pogled puca po nepreglednoj ravnici – nebo, veliko, beskrajno plavetno nebo
Ako se već uz veliku “demokratsku podršku” svaki potez kistom, uz adekvatne preporuke kritičara, može legitimirati kao slikarstvo, svako tandaranje muzikom, opća skribomanija književnošću, zar u takvoj atmosferi navođenje bikova da jedni drugima prolijevaju krv ne djeluje kao umjetnički čin? Djeluje, nažalost i na nesreću savremenog čovjeka. Ali, ne zaboravimo, ne samo u Čevljanovićima!? Čevljanovići su, neosporno, krkanluk, ali ne balkanski ili bosanski, kako se to javnosti nastoji predočiti
Čim me je vidio zamišljenog, lice mu se opet smorilo. I postalo mnogo starije. Ko zna ko ga čeka u kući i je li danas išta zaradio? O kom je sve brinuo? Mlađim sestrama? Braći? Nije mu bilo do zajedničke šutnje. Pružio sam mu ruku i nešto novca u njoj. Gledao je upitno. – Za skarabeje – rekoh. Poslovno je potvrdio glavom i uzeo novac. Potom se ispravio i uzdignuo na svojoj devi. Dječak. I odjahao je. Iščeznuo u oblaku pješčane izmaglice
Gülenistički pokušaj državnog udara bio je i čin invazije u najširem značenju te riječi – invazija ne samo na ljudske živote i državne institucije već i na srca i umove ljudi Anadolije, koji stoje kao svjetionik nade za desetine miliona ljudi koji žele pravedniji i humaniji svijet
Ne postoji ugledni Bošnjak, a izuzetak nisu bili i “neugledni”, koji nije prošao kroz žutotiskaško sito i rešeto Dnevnog avaza, koji je pokrenuo i do današnjeg dana pokreće predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić. Zarovili smo u novinsku arhivu te ćemo u nastavcima pokušati pokazati na primjerima posvemašnje neprincipijelnosti i vlasničko-uredničke nekonzistentnosti zašto je Dnevni avaz, po riječima brigadnog generala Mustafe Polutka, “neprijateljska propaganda”
Prijatelji i suborci jednoglasni su u ocjeni da je smrtni grijeh generala Blaža Kraljevića bio taj što je Bosnu i Hercegovinu doživljavao svojom domovinom i što se suprotstavio dogovoru Karadžić – Boban, po kojem je Neretva trebala biti granica između Hrvata i Srba
Već je osma godina kako je honorarac. Rodilo se i treće dijete, devera se nekako. Prebacili su ga u veću džamiju gdje ima više ljudi na vaktovima, ali je sada problem što niko ne naručuje ništa, nijedan jedini Jasin, učen nakav svijet
