Stariji Bužimljani pričali su o ovom čovjeku zanimljive priče, od kojih su najzanimljivije bile one o njegovim stalnim putovanjima. Putovao je uglavnom pješice, a kada mu dođe želja da negdje otputuje, ništa ga nije sprečavalo, stotine kilometara, razne tegobe i opasnosti, neimaština niti neizvjesnost
U maglovitim dubinama kolektivnog pamćenja nerijetko ostanu zaboravljeni velikani, a sjećanje na njih baštini tek uži krug njihovih poznanika i poštovalaca, iako su svojim životima, obrazovanošću i djelima zavrijedili visoko poštovanje i zadužili generacije koje dolaze. Jedan od takvih jeste i šejh Ahmed ef. Mešić iz Tuzle. Bio je izuzetno učen čovjek u vrijeme kada je vladala opća nepismenost. U vrijeme kada su se brojne generacije tek opismenjavale, šejh Mešić govorio je i prevodio s više stranih jezika, najviše s perzijskog, arapskog i turskog. Njegovi prijatelji i poznanici svjedoče da je bio poseban u svakom pogledu
U Hrvatskoj je posljednje tri godine na djelu svojevrsna legitimizacija govora mržnje jer ohrabrivanje takvog javnog govora i djelovanja praktički dolazi iz dijela političke elite. Prije svega iz desnih krugova koji nisu u stanju osigurati društveno blagostanje, pa onda igraju na kartu šovinizma i netrpeljivosti kako bi se u prvi plan nametnule teme koje straše građane, povećavaju njihovu apstinenciju na izborima i odbijaju od javnog angažmana
Nedugo nakon što mu je sin počeo stanovati u stanu koji je pripadao “Hizmetu”, primijetio je prve promjene u njegovom ponašanju, sve je rjeđe dolazio kući, a sve više vremena provodio u “Hizmetu”. Ubrzo je shvatio da im je cilj što više udaljiti Salmira od porodice kako bi ga se moglo u potpunosti kontrolirati. Danas mu je, kaže, jasno da je na djelu bio upravo onaj proces koji se prepoznaje kao ispiranje mozga Gülenovom ideologijom
Nije potrebno ni spominjati da je u oba slučaja riječ o projektima udruženja “Zašto ne”, što znači da su u pitanju porodični poduhvati u kojem učestvuju Brkan, njegova partnerica Tijana Cvjetičanin, Brkanov brat Boris i ostali
Pomirenja i pravde nema bez katarze
Nakon promptne reakcije Bruxellesa i Berlina, a njih mala Hrvatska sluša bespogovorno, stvari su se izmijenile. Mainstream mediji koji su sukreirali dvodnevno gubljenje opće pameti promijenili su ploču, pa se malo dalo čuti i vidjeti i o zločinima Praljkove družine i njihovih nalogodavaca iz UZP-a. Stvarno, šta bi bilo da EU nije svoju malu i nedoraslu članicu “zašpotala”, kako kažu Zagrepčani? Knjiga žalosti za Praljkom nije otvorena u nekom zvaničnom prostoru, već u udruzi generala. A hrvatski Bošnjaci? Najveći Hrvat među njima, Zlatko Hasanbegović, upisao se u knjigu žalosti. Od njega se očekivao ultimativan izraz lojalnosti – pljuvačka na žrtve svog naroda, i on je to učinio
Nikakvih konzekvenci nije bilo za Srbiju pa pretpostavljam da neće ni za Hrvatsku. Žalosno je stanje neodgajanja građana kojima se ne posreduju neke normalne, bazične poruke za budućnost. Radi se isključivo i neprestano na samoviktimizaciji i na laži. Više se toga bojim nego onoga što bi se u ovom trenutku moglo dogoditi između Sarajeva i Zagreba zbog presude
“Odavde me mogu ponijeti samo na tabutu. Neka narod ne sluša gluposti političara. Ovi što misle da će im neko servirati državu neka se ne varaju. Za državu se moramo svi boriti. Svojim kućama se vratite pa ćete vidjeti sreće i rahatluka”
Nismo mogli bez umjetnosti. Upisasmo se po tim umjetničkim školama da pronađemo sebe, a i druge. Naučilo nas da gledamo i mjerimo, crtamo i brišemo. Pravili smo i probleme jer je tako trebalo
